Nedelja, 14. VI 2009.
U ovom broju donosimo: 2. Kako
preživeti dolazak strane delegacije
Kratka uputstva.
Jedna stranica iz dnevnika Foto-feljton: dvojnici poznatih ličnosti. 5. Krupićeva
Dora je
sponzoruša!
Lektire i srednjoškolci u Hrvatskoj
"Upadi" koje ne
preporučujemo |
|
|
● Najbolje
bi bilo da ne idete na posao, ali pošto
ćete dobiti
otkaz morate.
U svakom slučaju
imate šanse da preživite. ● Ako krenete kod lekara ne odustajte, jer ćete morati da čekate narednih 3-6 meseci kad budete ponovo zakazali pregled. ● Ako idete u školu, morate jer ćete dobiti neopravdani izostanak. ● Obavezno krenuti 4-5 h ranije na posao, ili šta već, kako biste mogli da prepešačite neki od mostova. Ukoliko ni jedan od mostova nije na putu do vaše krajnje destinacije ipak idite, jer je šteta propustiti takvo zadovoljstvo i doživljaj, i gledajte da to bude Gazela. ● Ukoliko se nađete u blizini prolaska kolone delegacije na udaljenosti od 500m bolje da budete ne nekom mostu kako biste mogli brže da skočite sa njega u Savu jer tako imate veće šanse da ostanete živi, s obzirom da su delegati jako osetljivi na sve što se mrda u njihovom vidokrugu - smatraće vas potencijalnim terorističkim akterom. ● Ukoliko pređete Brankov most ka Novom Beogradu hodajte oprezno i lagano sve dok vas neko od snajperista koji se nalazi na zgradi bivšeg SIV-a ne pikira. Ako to primetite trčite dok vas noge nose do | ![]() |
obližnjeg drveta i nemojte da razmišljate
da tražite neki kontejner
jer su već svi prethodnog dana
sklonjeni. Sakrijte se i kopajte sami sebi rupu, jer
tu ćete i ostati osim ako
ostanete živi.
● Ako imate decu zaključajte ih
u podrum ili
ostavu. Najbolje bi bilo da ih zavežete
za radijator i to tako da ne mogu da
proviruju kroz prozor.
I, naravno,
spustite roletne i zakucajte par dasaka preko
njih da se kojim slučajem ne otvore.
● Sve razgovore preko mobilnog telefona obavite pre
dolaska delegata
jer će vam posle biti beskoristan. Što
zbog nedostatka signala, a moguće je da
će vam biti spržena
kartica.
Ako
ne budete zadovoljni sa bilo čime obavezno prošetajte do kabineta
našeg predsednika i nikako ne zaboravite bar dve kašikare da ponesete,
kako bi
vam razgovor bio zagarantovan i efikasan.
Srećno!
Uprkos bezbednosnim rizicima, vratio sam se živ i
zdrav iz Srbije,
simpatične državice
na krajnjem istoku Kavkaza. Vreme je
bilo divno, nisam
verovao da i tamo
sija sunce, ali se, eto,
ispostavilo drugačije. I ne samo
to, činilo se da se niko ne plaši te sjajne
kugle s neba i ne beži u
pećine dok ne zađe…
![]() |
Mada sam bio
ubeđen da
ćemo sleteti na neki od aerodroma susednih država, jer
Beograd, njihova
najveća naseobina, nema svoj, informacije CIA o postojanju
asfaltne podloge
u nečemu što zovu Surčin ispostavile su se tačnim
(proveriti da li
se ispod piste nalazi masovna grobnica indijanskih starosedelaca
koje su Srbi
istrebili 1268. godine). Čak su, u čast mog dolaska,
tom
simpatičnom objektu dali ime našeg velikog naučnika Nikole Tesle! Baš
slatko od njih. Ljubazni momak kojem sam po sletanju utrapio kofere ipak nije bio bagažista, već njihov predsednik?! Izvinio sam mu se i dao 20 dolara bakšiša… Takođe, bradata gospođa, koja je ćutke išla za nama saplićući se o sopstvene noge, uopšte nije gospođa - već premijer, zovu ga Mirko, valjda. Malo se naljutio kada su agenti tajne službe tražili da vrati |
buket namenjen prvoj
dami, pa sam i njemu dao 20 dolara. To ga je oraspoložilo.
Fascinirao me je
evolucioni napredak
ovog plemena - dosta njih se uspravilo
i sasvim dobro hoda na dve noge! Izgleda da su to pozitivni efekti
bombardovanja?!
Srećan sam što vidim da sam
se zalagao za pravu stvar! Možda
bi još
nekoliko naleta od njih stvorilo čak i progresivnu vrstu. Vredi
pokušati.
Videćemo…
Na putu do
hotela (imaju i to,
Hilari ipak nije bila u pravu) primetio sam da
za jednu "bandu
nepismenih degenerika, ubica beba, kasapina i silovatelja"
i ne izgledaju
previše ružno. Iz
kola nisam uspeo da vidim
lovišta u kojima se
prehranjuju jedući stare i iznemogle. Simpatični dekica
zvani
premijer pokušao je da me ubedi da nije baš tako i zakleo se da
poznaje
čoveka starijeg i od Amerike, koji ne da nije pojeden, već ima i
nekakvu funkciju u
njihovom plemenskom savetu?! Ne verujem! Prezime tog čoveka
zvuči kao
naziv nekakvog monstruoznog plana za istrebljenje starije populacije:
Krkobabić?!
Srbi su to…
Razgovor sa
predsednikom bio je dug,
iscrpan i naporan! On je insistirao na
priči o nekakvom Kosovu (koliko sam shvatio
reč je o srcu Srbije, koje je
greškom transplantovano drugom), dok sam ja
pokušavao da saznam šta je uradio
s mojim koferima. Dao sam mu još 20 dolara - nazvao je nekog
Ivicu, taj
se valjda razume u koferčiće. Pitao sam da li i njemu da pošaljem bakšiš,
rekao je: "Ne, Ivica sve
radi iz ubeđenja!" Fin neki čovek.
Posle smo otišli
u zgradu ispred
koje su u bronzi izlivena dva čoveka kako zlostavljaju
konje. Kažu da
im je to skupština, a da pomenuti kipovi nisu prikaz
njihove tradicije,
već umetnički izražaj. Sumnjam, Srbi su to…
reč o legendi koju prepričavaju, tešeći se kad im je
teško.
"Projekat Čeda"
odlično napreduje! Polako mu se vraća i boja u lice. Nismo imali
vremena da se ispričamo, žurio je da uspava nekakvu Bebu, kaže da je samo
vožnja džipom umiruje.
Nije mi bilo
svejedno kada je pala noć i kada su Srbi počeli da zavijaju na
mesec.
Sklupčao sam se na krevetu i brojao "tomahavke",
nekako sam uspeo da zaspim… Za
divno čudo,
opet je svanulo?! Za dva dana sunce je dva puta izašlo i nad
Srbijom?! Valjda još
postoji onaj aerodrom?!
Svi su došli da
me isprate. Ivica je
našao koferčiće, sjajan mali!
Dao sam im još
po 20 dolara. Nema
veze, odbićemo od kredita. Jedva čekam da Baraku i Hilari ispričam šta sam sve video. Čak
i "Yuga",
koji se stvarno kreće (!!?), ali to mi već ne bi poverovali…
Prećutaću…
Toliko od mene
za ovaj put, dragi dnevniče.
Tvoj: Džozef
Džozika Bajden.
Pojedini učenici ne znaju voditi svoju misao do
kraja i izreći
je, teško oblikuju smislene
rečenice i povezuju u cjelinu,
ne znaju pravilno napisati Č i Ć, ne razlikuju
kad treba koristiti "je" i "ije", ne barataju s
dovoljnom količinom riječi.
Tako o
pismenosti i pismenom
izražavanju učenika trećih razreda srednjih škola, koje su pokazali
pišući esej, govori prof. Marina Čubrić, voditeljica
stručne radne skupine za hrvatski jezik na Državnoj maturi.
![]() |
Tu njezinu
ocjenu potkrepljuje niz
primjera. "Lucić pripada razdoblju romantizma u kojem se dijela vode
(na) večinom na ljubav i ljepote prirode, osobe… U njegovo vrijeme
najzastupljeniji način pisanja je bio na kajkavskom narjećju, a
pogotovo kod lirskih pjesama kojima se on najviše posvetio", piše jedan
učenik koji je za esej na višoj razini izabrao pjesmu "Jur ni jedna
na svit vila" Hanibala Lucića. Što je pjesnik htio reći U svom radu, koji je prof. Marina Čubrić nazvala vrlo lošim, dalje piše "Dakle, tu baš vidimo veliku pozornost pjesnika na rimu pa možemo zaključiti da je bila jako važan segment u nastavljanju pjesme. Djelo je pisano kajkavskim narječjem ito potvrđuje i (samo da) sam naslov djela, pa je u današnje vrijeme malo teže čitljivo te se treba udubiti u njega što je i draž ove pjesme", drži učenik i zaključuje: "Te govori da bi bio grijeh ne roditi život kakav je on te da se treba pomiriti s njim onakvim kakav zapravo i je". |
Što je pjesnik
htio reći, teško
je razumljivo. Jedan učenik je Lucića izbacio iz Dubrovnika.
"Pjesnik koji je pisao u 18. st. Izvor teme bila mu je njegova Lika,
mjesto na kojem se rodio i odrastao", uvjeren je srednjoškolac.
Pišući o Dori ("Zlatarevo zlato") jedan
učenik usporedio ju je s današnjim
"sponzorušama".
Internetski sažeci
Dijelovi eseja
pokazivali su da
njihov autor nije pročitao književno djelo o kojem je pisao nego da je
pročitao samo sažetak, koji je dostupan na internetu. Učenici koji su
ovo napisali u svojim esejima, hrvatski jezik na nedavno održanoj
državnoj
maturi polagali su na višoj razini i mogli su birati između Lucićeve
pjesme i Balzacova "Oca Goriota". Na osnovnoj razini prema,
riječima prof. Čubrić, gotovo 80%
učenika izabralo je
turizam, a većina je esej odlično napisala.
Većina svih
učenika esej
je napisala dobro, mali dio - njih samo osamdesetak - uspio je dobiti
svih 40
bodova, a bez bodova su ostali oni diskvalificirani. Eseji su ove
godine
dvostruko ocjenjivani, a kao konačna ocjena uzimala se ona povoljnija
za
učenika.
Odabrane rečenice:
◙ Ne
možemo svi biti bogati
jer da nema siromašnih, ni bogatih ne bi bilo…
◙ Zemlja
se vrti oko Sunca, a ljudi oko
novca.
◙ On
(otac Goriot) je kćerima bio kao
banka koja ne traži povrat kredita.
◙ Roman
je izrazito inteligentan u svakom
pogledu (Otac Goriot)
◙ Svatko ima pravo na mir i udobnost
poslije
smrti
◙ Zemlje bez turizma samo su kao
države bez rude,
nakupine prašine koju udišu siromašni te novac drži živote ljudi živim
◙ Platili su misu zadušnicu… ◙ Smatra li se noć prespavana kod
prijatelja
turizmom? ◙ Sudbina ne štedi nikoga posebno
one s
čistinom u srcu. ◙ Dolazimo do sedme kitice, odnosno
do dijela žene
koji muškarci možda najviše vole - do prsa… ["Večernji
list"] KAKO PRIĆI TREBI
♥
E sjajne
cipele, oš' se je*at? ♥ Obožavam svaku kost tvoga tijela, pogotovo moju! | ![]() |
♥ Ja sam Bosanac. Imaš li šta Bosansko u sebi? Želis li možda?
♥ Ispruži dva prsta i reci: "Zašto se žene zadovoljavaju sa dva
prsta?" (Ne znam.) "Pa zato što su moja"
♥ Mogu li ti platiti piće ili želiš samo novac?
♥ Hej, bejbe, šta misliš o pici i seksu? [šamar] Hej! šta je? Ne sviđa ti se pica?
♥ Jebi me ako nisam upravu, a je l' se ti ono zoveš Sulinareta!?
♥ Hej bejbe, hoćeš li da ti se posreći?
♥ Hoćeš li plesati sa mnom, ili da se idem je*ati ponovo?
♥ Da li imaš momka? [Ne] Želiš li jednog? [Da] Pa kad budeš htjela samo
prijatelja dođi da popričamo!
♥ Hajde ba, ne možeš ponovo zatrudniti!
♥ Da li je boljelo? [šta jel' boljelo?] To kad si bila u nebesima?
♥ Sjedni mi u krilo da riješimo te probleme
♥ Ti izgleda ispustaš neki fluid. Mogu li korisititi tvoje tijelo?
♥ Tvoje noge mora da su umorne jer putuju kroz moju glavu cijelu noć
♥ Zašto ne iznenadiš svoju cimerku večeras i ne vratiš se u
studentski dom?
♥ Hej to si ti! Ti si bila prošlogodisnja mis kantona, zar ne?
♥ Djevojka upita, "Izvinite, imate li vremena?" Ti: "Da draga
moja, imate li vi energije?"
♥ Poližeš prst, zatim dotakneš sebe i nju po kaputu. "Šta misliš da
ja i ti odemo do mene, i da skinemo ovu mokru odjeću sa nas?"
♥ Da li vjeruješ u ljubav na prvi pogled ili da uđem ponovo?
♥ Imam još samo tri mjeseca života...
♥ Ja znam da mlijeko izgrađuje tijelo, ali dušo, koliko si ga samo
ti popila?
♥ Tražiš li Mr. Right, or Mr. Right Now?
♥ Ti izgledaš kao moja treća žena. [Hej ba, koliko si se to puta ženio?] Dvaput.
♥ Ti činiš da se moj softver, pretvori u hardver.
♥ Znaš li da imaš 256 kostiju u svom tijelu. Šta veliš na još jednu?
![]() | ♥
Budi jedina i
drugačija. Reci: "Da"! ♥ Hej, imaš li temperaturu? Izgledaš veoma
vruće odavde. |
¤
Vi mora da ste iz Bostona ako… (SAD, SD Masačusets, poglavlje
XI)
461. Your
favorite adjective is "wicked".
462. You
think of Philadelphia as the Midwest.
463. You think there are only 25 letters in the alphabet (no R's).
464. You think three straight days of 80°F+ (27°C) temperatures is a
heatwave.
465. All your pets are named after "Celtics" or "Bruins".
466. You never ordered a grinder and a soda.
467. The weather changes from 70°F (21°C) and sunny to 20°F (-7°C) and
snowy in
under an hour, and you hardly notice.
468. Just hearing the words "New York" puts you in an angry mood.
469. You don't think you have an attitude.
470. You always "bang a left" as soon as the light turns green, and
oncoming traffic always expects it.
471. Everything in town is "a five minute walk".
472. When out of town, you think the natives of the area are all
whacked.
473. You know what a rotary is.
474. You've driven around a rotary seventeen times for pure sport.
475. You still can't bear to watch highlights from game 6 of the 1986
World
Series.
476. You believe using your turn signal is a sign of weakness.
477. You don't realize that you walk and talk twice as fast as everyone
else.
478. You never, ever, stop for a pedestrian unless he flings himself
under the
wheels of your car.
479. Southie is South Boston. The South End is the South End. Eastie is
East
Boston. The North End is east of the West End.
480. If the streets are named after trees (Walnut, Chestnut, Cedar),
you're on
Beacon Hill. If they're named after poets you're in Wellesley.
481. You think 63°F (17°C) ocean water is warm.
482. You think the Kennedy's are misunderstood.
483. You know that "Yiz" means "you" in plural
484. You don't wear a Harvard sweatshirt.
485. You don't ask directions to "Cheers".
486. There are two State Houses, two City Halls, two courthouses and two Hancock buildings (one old, one new).
487. You never follow soccer.
488. You don't eat at Durgin Park.
489. If you paid more than $6 a pound, you got scrod.
490. It's not a shopping cart, it's a carriage.
491. It's not a living room, it's a pahlah.
=●=