Nedelja, 6. XII 2009./7517.
U ovom broju donosimo: Pute—estvije (pogled u blisku budućnost)
Foto-feljton: dvojnici poznatih ličnosti. Junaci našeg časopisa 5.
Zadaćnica
Pismeni
rad
Vi mora da ste iz… ako je
većina ovih tvrdnji tačna (Vinipeg; 1002-1023) 8. Širom neta Vesti sa XY sajber prostora: Izbori za Miss i Mistera na sajtu "Domaći.de" |
|
|
Prijatelji iz Lapova kreću za Minhen starim "golfom
dvojkom",
20. decembra ujutru,
u evrofanatičnoj i fantastičnoj priči o srpskom bezviznom
osvajanju Evrope
Dvadeseti je decembar ujutru. Dan je sunčan i neviđeno topao za ovo doba godine. Kakav bi, inače, mogao da bude "dan posle". A onaj dan pre, 19. decembar 2009. godine, zauvek će ostati upisan crvenim slovom u vladinom kalendaru. Ta koincidencija, da su vernici slavili istovremeno Svetog Nikolu i konačno rušenje šengenskog zida, nikako nije potvrda da je Srbija postala zemlja razvijene proevropske teokratije, a Oli Ren kandidat za novo mesto vladike briselskog. Mizantropiji nema mesta u danu koji je pravi prolećni, pa je mnoge Srbe izmamio u Evropu. Nema više čekanja ispred ambasada, a službenici te, kad uđeš na šalter isposnički zagledan ka severozapadu, ne sumnjiče da si uvoznik mesa na crno jer si krenuo po parizer u Segedin. |
Na
slavskoj večeri, dva pobratima iz Lapova kuju plan pod šifrom
"Evropo, eve nas". Taj plan je da se bez ikakvog plana ujutru
pridruže bezviznoj seobi Srba, autoputem pravo na zapad. Preko Pešte i
Beča, za Minhen.
Prvom
pobratimu drugari kreče na crno minhenske stanove, pa će da im se
pridruži. Drugi je čuo da se "golfovi četvorke" na
placevima oko Minhena dele džabe i da biju ko neće da ih uzme.
"Golfa
dvojku" tankuju dizelom, novčanike sa po 2.000 evra, a napaćene
izolacionističke duše romantičnim evrofanatizmom. Putovanje
"golfom dvojkom" nije stvar izbora. To je kazna što su pobratimi
nepažljivo čitali bajke o tranziciji i altruističkom duhu
kapitalizma, pa su dozvolili sebi nekorektnost da ostanu siromašni. E,
tako
više neće moći. Uzdaju se i u svetog Nikolu da ih karburator
neće izdati.
Dali su
gas i pojurili. Mađarski carinik posmatra kilometarsku kolonu. Javili
su
mu da će ga zapljusnuti nova seoba Srba, "golf" s nalepnicom
"SRB" ga podseća na nabudženi "vartburg". Mađar
zna šta je to kad se probija gvozdena zavesa. Ipak, zagleda u gepek.
Otkud tri
litra rakije u plastičnim flašama od "fante"? Pobratimi se
mršte, objašnjavaju na verziji engleskog kojom se služio Tarzan kada je
zvao
Džejn da se prošetaju po džungli, kako je rakija srpsko tajno oružje
protiv
H1N1 bez overe Evropske agencije za lekove. Carinik miriše lek, oseća
prijatnu drhtavicu i s naglo ojačanim imunitetom, čini pobratimima.
Upozorava ih da na graničnom prelazu kupe vinjetu.
Pobratimi
se gledaju. Kakvo ih to sad iskušenje čeka na proboju šengenskog
fronta?
Vinjeta, evropski naziv za putarinu: 4,90€ da se voziš četiri dana, a
pošto od 1. oktobra do 31. decembra vlada sezonski popust, koštaće ih
4,08€. Za mesec dana krstarenja po Mađarskoj 17,50€. Za mesec dana
vožnje
drumovima Srbije, morali bi da pregovaraju sa MMF-om o novom kreditu za
krpljenje pobratimskog budžeta.
- Je l' vidiš,
bre, šta ti je
Evropa. Dobar čovek onaj
carinik, vidi se da je prosrpski nastrojen, uze nam rakiju. Ako, čujem
da
u Mađarskoj vozači ne smeju da popiju ni kap. Prvi pobratim stiska gas jer ih čeka Pešta. Zvoni mu mobilni. Zove ga stric i pita gde su. Pobratim odgovara: "U Mađarskoj, vozimo za džabe". Stric urla: "Prekidaj vezu i bacaj mobilni". Drugom pobratimu zvoni posle nekoliko sekundi. Opet stric: - Reci onoj mojoj blenti da se ne javlja. Član veća staraca sa slave, koji ih je upozoravao da ne putuju ko muve bez glave, nije bio lenj, pozvao je operativni centar AMSS i sada tera drugog pobratima da hvata beleške. - Mobilnim se u Evropi ne priča dok se vozi. Ne |
putujete, bre, za Niš. Ako vas vide da laprdate u Mađarskoj, uzeće
vam 112€ - viče stric pobratimu-suvozaču. A Nemci, fini neki ljudi,
odrapiće ih samo za 40€.
Pobratim
se znoji. Gleda u mobilni i baca ga na zadnje sedište.
- Ne prekidaj vezu, nego piši! Kad
uđete u Austriju,
nemoj da se pravite ludi, pa da ne kupite vinjetu. Za 10 dana košta
7,60€. Ali,
uzmite onu za dva meseca, dajte 21,80€, pa da vas moje oči više ne
vide.
Ako živi stignete do Nemačke, opustite se, tamo nema ni vinjeta, ni
putarina. Tamo se vozi fraj! I što niste zvali Auto-moto savez i
slušali ljude
do kraja? Šta ste stavili u gepek osim rakije?
Veza se
prekida. Pobratimi nabrajaju: trougao, prva pomoć… Telefon opet zvoni.
Ko
će, nego stric.
- Niste valjda zaboravili one
prsluke od 200 dinara.
Fluro… frulo… Stric muca.
- Fluorescentne - ispravlja ga
drugi pobratim.
- Je l' sam vam rekao da ih kupite,
koštaju 200 dinara.
- Jesmo. Nego, striče, ubi nas
roming.
Veza opet
puca. I pogled na Budimpeštu. Pobratimi se lišavaju obilaska baroknih
zdanja
ugarskih arhitekata. Nisu pošli da uživaju, oni su u misiji "autošoping
2009".
Karta im
lepo kaže da treba da su već u Austriji. Ali prelaza nigde. Već su
iskusni evroputnici. Kupuju vinjetu. Plan je bio da zanoće u Beču, da
osete aristokratski duh u apartmanima Franje Josifa ili da se
eventualno izgube
u lavirintima romantičnih staza u carskom parku.
Pao je
712. kilometar, ali nikad neće evrofanatizam. Pobratimi se menjaju za
volanom i jezde ka Minhenu. Skreću na pumpu kako bi napojili vernog
"golfa" i napunili svoje stomake. Čitaju: tages meni - natur šnicla,
pomfrit, kečap, kolač, sve za šest evra. Pumpa je dizajnirana
u hipermodernom stilu istraživačke svemirske stanice, a oni u birtiji
na
Ibarskoj magistrali za jagnjetinu i pivo izađu bar za 30€ siromašniji.
Farovi
"golfa" osvetljavaju autoput. Ulaze u Minhen i traže jedan od Etap
hotela, gde će svoju prvu evropsku noć platiti 59€, plus šest za
doručak. Kreveti su šareni, kao u dečjim igraonicama po Beogradu. Tuš
kabina i televizor. Nema buba.
Telefon
opet zvoni. Ko će, nego stric.
- Srećna vam Evropa, junaci! Nego,
ostavite se vaših
molera, deportovaće vas ako uhvate da radite na crno i Minhen videti
više
nećete. Nisu vas pustili da se bogatite, nego da vidite sveta.
Jutro je. Nemice su pobegle u "bembarama", a pobratimi šetaju bavarskom prestonicom. Nisu naišli na prepreke, policija im nije konfiskovala "golfa" i poklonila ga "Folksvagenovom" muzeju. Zasladili su se "Milka" čokoladom za 0,51€. Čekaj, pobro, ovde je sladak život, ali, kako ovo nije priča o trgovinskom monopolu u Srbiji, žurimo s pobratimima do auto-placa u predgrađu Minhena, gde osmatraju nekoliko golfova "četvorki". Uglancani automobili, vijore se zastave firme, table s cenama i kilometražama koje nisu lažirane jer kad smanjujež kilometražu sledi ti robija, kao da si falsifikovao evre. "Golf četvorka" s početka milenijuma i kilometraža koja pokazuje da je dva puta obišla svet, za 4.000€. Čekaj, gde su golfovi nemačkih domaćica?
Pobratime prvi put
tokom njihove odiseje zahvata
evroskepticizam. Gledaju "Punta" za 1.000€, ali on im zvuči
nekako srpski. Vraćaju se u rikverc, do hotela, gde se odjavljuju,
stiskaju gas i posle nekoliko rečenica već su ušli u Austriju. Videli
su svet, nisu deportovani, poneli su čokolade za dečicu. Plove
autoputem, kao da žure za Paraćin. To je njihova prva greška koju su
učinili.
- Nemoguće, ovaj krš ne može da ide
142 km/h! -
pravda se pobratim austrijskom policajcu. Austrijanac ne razume, ali
pobratimi
shvataju: hoće da im uzme vozačku i 500€.
Pokazuju
čoveku dva priveska - opanak i zastavicu EU, što je ganulo emotivnog
saobraćajca. Namiguje, uzima im 70€ i stavlja ih u džep.
Pobratimi
konačno shvataju: Srbija je oduvek bila deo Evrope.
(Aleksandar Apostolovski;
Политика.rs)
Ukratko: ● Evropa će najzad dokazati da nas voli bezgranično. ● Slobodno ulazimo u kafanu "Evropa", ali piće plaćamo sami. ● Što se bundi tiče, sponzoruše ne vole bezvizonski režim. ● Pre ove liberalizacije, neki su i u zemlji prešli sve granice. ● Oslobodili su nas viza, ali sada neka pošalju pare za put. ● Ostajte ovde, sunce li vam tuđeg neba! (Dragutin Minić Karlo; Политика.rs) ZADAĆNICA[zadaćnica Filipa Gašpara (08.11.2001)] "Gdje
Leje se kupusa zbiše I zora ih
rumenom vodom zali Zeleno
vime siše |
Vrlo je
teško objasniti pjesmu poput ove. No
to ipak nije problem samo ove pjesme nego
općenito svih pjesama Sergeja Jesenjina. Budući da sam već
napisao ovu pjesmu na
početku, lako je zaključiti da ću se u ovoj
zadaći
usredotočiti upravo na nju.
Prvo
ću napisati ponešto o svojim razlozima zbog kojih sam odabrao ovu
pjesmu.
Sve je počelo kad sam danas došao u školu i saznao da pišemo školsku
zadaću iz hrvatskog. To mi je probudilo sjećanja na prošli sat
hrvatskog kada je profesorica najavila pisanje, ali ja sam očigledno
zaboravio. No dobro.
Neposredno
prije hrvatskog imali smo sat filozofije na kojem mi je moj prijatelj i
suradnik Josip Dvornik rekao da ima nekakvu knjigu od Jesenjina. Ta
vijest me
je iznimno obradovala zbog toga što sam u toj knjizi prepoznao
materijal za
svoje novo djelo iliti ovu zadaćnicu. No dobro. Moram priznati da sam
prelistao cijelu knjigu koja je puna Jesenjinovih pjesama.
U
početku sam planirao odabrati pjesmu slučajnim otvaranjem knjige, ali
bih uvijek otvorio neku dugačku pjesmu, pa sam naposljetku odustao od
te
metode "Slučajnog odabira". Tada sam krenuo u potragu prema naslovu.
Pokazalo se da ima desetak pjesama sa vrlo zanimljivim naslovima, ali i
velik
broj onih bez naslova.
Prvo
moram napomenuti da su ove sa zanimljivim naslovom sve dugačke pa sam
bio
prisiljen odustati i od toga. Preostalo mi je jedino da obradim pjesmu
bez
naslova. Izbor je pao na ovu koja se nalazi iznad naslova ove zadaće.
Zašto? Iskreno rečeno glavni (i jedini) razlog je njezina dužina.
Zauzima
samo četri reda u knjizi, pa tako i u mojoj bilježnici. Pjesma je vrlo
nerazumljiva
za mladog mladića poput mene. No unatoč tome ja ću pokušati
opisati svoj doživljaj ove pjesme. Kao prvo, ova pjesma govori o
nekakvom
kupusu i to je ustvari jedino što ja razumijem u njoj. Sada ću pokušati
obraditi svaki stih zasebno.Tako ću možda uspjeti shvatiti značenje
cijele pjesme u ukupnosti.
Prvi
stih: Gdje leje se kupusa zbiše. Što reći o ovom stihu? Kao prvo, ne
znam šta su leje. To me podsjeća na riječ aleje, što su ustvari nekakve
ulice, pa onda pretpostavljam da su to ustvari redovi kupusa. Već sam
nešto postigao; preveo sam prvi stih. Gdje redovi kupusa se zbiše.
Sada
je krajnje vrijeme da prijeđem na drugi stih koji glasi: I zora ih
rumenom
vodom zali. Moram priznati da mi je ovaj stih razumljiv. Govori
vjerovatno o
tome da je kupus vlažan od rose pa izgleda rumeno kada je u zoru
izložen prvim
zrakama sunca koje dolaze iz smjera Japana. Još jedan stih je riješen,
ali
činjenica je da stvari sada postaju gadne zbog toga što su preostala
dva
stiha stvarno ružna.
Treći stih: Zeleno vime siše. Šta bi sad to trebalo značiti? Vime imaju krave, koze, ovce., ali kakve to veze ima sa kupusom. Još piše i da je to vime zeleno, što je apsolutno nemoguće. Recimo da sam sada gotov sa ovim stihom, ali kao da i nisam zbog toga što sam doživio potpuni debakl u pokušaju objašnjavanja ovog stiha. Nisam baš optimist u slučaju prevođenja idućeg stiha ali barem ću pokušati, zato da ne ispadne da nisam hrabar.
Četvrti,
a samim tim i zadnji stih glasi: Materi klenić mali. Svaka normalna
osoba će bez većih problema zaključiti da je ovaj stih abnormalan i
deformiran i da ga ne može nitko prevesti. Vrijeme je
da nešto napišem
nešto o |
ovoj
pjesmi u njezinoj cjelokupnoj obuhvatnosti. Ova pjesma je dosta
nerazumljiva. Što je uzrok? U knjizi piše da je ovu pjesmu preveo neki
Golob.
On je ovu pjesmu tako dobro preveo da ja imam osjećaj da bi ju mnogo
bolje
razumio na ruskom jeziku. To je pomalo žalosno.
Žalosno
je i to što sam već malo previše napisao o Jesenjinu pa se nisam uspio
osvrnuti na probleme u svijetu, i u Bjelovaru, u zadnje vrijeme. Što bi
Jesenjin rekao da vidi što se sada događa? Bombe padaju na sve strane,
Antrax na svakom koraku. No to su ustvari manje važne stvari za
čovjekov
opstanak. Važno je to što se Đordan vratio na parket. No to ima i
svojih
negativnih strana. Opet će vrtoglavo porasti prodaja Đ-ordanovih
tenisica (ovako je rastavio riječ "Đordan", op.a.). Svi
znaju zašto je to loše. Postoji i dobra strana napada na Afganistan.
Tamo je
donedavno glavna grana proizvodnje bila proizvodnja droge. Sad se
talibani ne
mogu
Ostarit
ću, neću znati Dal'
ćeš zamnom Zaplakati Ko ja za
tobom
Ova
pjesma je također u četri reda ali je mnogo razumljivija od
Jesenjinove. Iz toga se može zaključiti da je Haris Đinović
bolji pjesnik od Jesenjina.
U
samom završetku moram istaknuti moj krajnji dojam o Jesenjinu, ovoj
pjesmi i cjelokupnom
njegovom opusu. Pjesme bi odlično zvučale kada bi bile uglazbljene uz
harmoniku. Da je Jesenjin još živ mogao bi pjevati u duetu sa
Džinovićem.
Kladim se da bi to bio svjetski hit. No, šalu na stranu. Jesenjin je
jedan od
najvećih pjesnika svih vremena, ako ne i najveći, i to nitko ne može
osporiti, a kamoli ja. Ja sam svjestan da ova moja zadaća baš i nije
uspjela ali zato sam označio zvjezdicama koji djelovi ustvari i nisu
njen
sastavni dio. Ti djelovi su umetnuti zbog mojeg osobnog zadovoljstva.
To
ću sada objasniti. Ja doma imam sve svoje zadaćnice i uvijek kad sam
tužan pročitam ih, te sam odmah bolje raspoložen. Molim vas da mi ne
date
1.
koncentrirati na to. U Bjelovaru se u zadnje vrijeme gradi
obilaznica. Svi
ljudi imaju barem jedan bubreg, a ako ne onda nisu ljudi. Kada su
bubrezi
bolesni onda se ide na dijalizu. Gadno je kad ni to ne ide. U prošlu
srijedu su
u "Rock klubu" svirali narodnjaci - srpski. Ja sam malo bio tamo i
nije mi se svidjelo. Bila je živa muzika. Pjevač je izgledao ko Haris
Đinović samo što nije bio inteligentan poput njega. Sada ću
navesti pjesmu Harisa Đinovića:
●
Vi mora da ste iz Vinipega ako… (CND,
SD Manitoba, poglavlje XVII) 1002. You know that Fall isn't a season. It's the day between green grass and snowbanks. 1003. You feel physical pain if you have to go on any more field trips to Lower Fort Garry. 1004. You've used the cops as a taxi to the bar… And back home afterwards. 1005. You know what Ace Burpee's BBQ Peanut Butter is. 1006. You've almost run over a deer. 1007. You know exactly how many more free calls you still have to CAA. |
1008. You've used your ice scraper on the inside of your car window.
1009.
You've played sponge hockey.
1010.
You know that one street can have 6 names: ( 1013.
You're considered "naked" when wearing two layers outdoors. 1016.
$10 an hour is considered a decent wage. |
|
1017. You have made bannock at some point in your life.
1018.
The zipper pull on your parka is a tiny thermometer with a wind-chill
chart on
the back.
1019. You know the difference between a Big Nip and a Big Nip Plus.
1020. You're still pissed off that there's no IKEA here.
1021. You have been to Gimli and know it is not just a character in
Lord of the
Rings.
1022.
Every second car you see is either a "Pontaic Sunfire" or a "Chevy
cavalier".
1023. Your child goes missing and its not considered an emergency until he/she has been gone for more than 3 or 4 days.
=●=