Nedelja, 13. XII 2009.
U
ovom broju donosimo: 2. Nindža ratnici
(komentatori)
Japanske igre bez granica.
Razmišljanja
Foto-feljton: dvojnici poznatih ličnosti.
Pismo
barba Luki (Bebiću) 5. Ove
nedelje u bioskopu "Ode on" Serija: "Dr. MilHouse" Rezultati ankete
Ne
vredi ako ne dođete do kraja vežbe
Vesti sa XY sajber prostora: Izbori
za Miss i Mistera na sajtu "Domaći.de" |
|
|
[
● ] (takmičarka je
obučena kao vila sa
leptirovim krilima) Leti, leti, leti, leti, leti, leti, leti, letiiiiiii—
(buć!) leptiiiir!
[ ●
]
Takmičarka Koizumi Negumi… Ko izumi - ne gumi… [
● ] Skači, skači…
neće ništa da
ti fali… Ne u vodu!!! [
● ] Ajde Joko, moja
Joko! Ali Joko… (buć!)
jok… [ ● ] Udavi se žena u pola metra vode! [
● ] (debela
takmičarka) Izvukoše je (iz
vode) ko kita… [ ● ] … inače, rodila je sina pre pet meseci. Žena zmaj! Ko naša ministarka… [
● ] Navijačice
izvode svoju tačku i na
kraju komentator kaže: "Živeo Piksi!!!" [
● ] Umalo što se
nije samoubila! | ![]() |
[
● ] Vidite kako su
snažni ovi njihovi
vatrogasci. Eto zašto u Japanu nema požara.
[ ● ] Ovaj takmičar radi u ministarstvu…
njega bi
Mrka (misli
se na ministra Mrkonjića) mogao odma' da
zaposli.
[ ● ] I evo ga Kuro umoči… u vodu…
[ ● ] I Makoto Nagano lagano dolazi do
cilja…
Mogao je i da otpleše, dakle mornar Popaj ide dalje.
[
● ] Jedan od
najmlađih takmičara… Ima 17
godina i 17 meseci…
[ ●
] Ovo je neki mornar,
japanski mornar Popaj! Evo i Olive
koja navija za njega
[ ● ] Nakon što je isti takmičar prešao u sledeći krug takmičenja, voditeljka ga intervjuiše, a naši prevode "…najeo sam se spanaća…"
[ ● ] A evo ga i
naš voljeni
automehaničar, popravlja "Lade"
i "Jugiće" u
Japanu…
[
● ] "Kako ide kao ja
kad pijem kafu"
- objašnjava
kako je Makoto Nagano brz.
[
● ] Au!
Kakva li je baba kad je
ovakav deda?!
(komentarišu
najstarijeg takmičara, neki dekica od 60-ak godina)
[
● ] Evo
ga Lee Enchi (na) ali on nije lenčina...
[
● ] Evo ih braća Kane
i Šane, otac im je
Mane, majka im se zove Danica al' je zovu Dane!
[
● ] Takmičar se
preziva Mikara.
Upada u vodu i komentator
izjavljuje: "Ode mi kara!!!"
[
● ] Takmičarka se
zove Oana. Nakon što je
pala u vodu,
voditelj urla:
"O Ana, o
Ana, tugo mojih dana!"
[
● ] Brže je pao u vodu nego što
sam mu pročitao ime i
prezime!
[
● ] Okupa se Kuvase!
[ ● ] Klizav je ovaj pleksiglas od
prošlih
takmičara, oni ga ne brišu.
-
Da, a i ni baru
ne čiste. I ona je prljava od prošlih takmičara.
[ ● ] I evo ga "curtain cling" ili kako smo ga mi nazvali "taština
zavesa".
[
● ] Šta li je u
njegovoj glavi? Okupati se ili
do'vatiti šipku?
[
● ] Opušteno je ovo
prešao. Kao da šeta
Knez-Mihajlovom.
![]() | [ ●
]
Suoki! Naš omiljeni umetnik! Nije prešao dalje od prve faze, ali je
uspeo da se
naguta vode. [
● ] (za istog) Nije
lep, al' je uporan! [
● ] Ide naš
kamiondžija! Ajde Jare! Paja ili
Jare? [
● ] Jedna dama,
nije ostala sama u vodi. Mnogi
su joj se pridružili. [ ● ] (radnik na berzi) Ajdeeeee, nemoj da padneš ko indeks na berzi!!! [
● ] Ajde, Kari!
Nemoj da si preterao sa karijem!
(po zanimanju je kuvar) [ ● ] Najmlađi takmičar (Kota Honma, 14 godina) je prešao celu stazu. Kamera prikazuje starije navijačice i komentator kaže: "Evo ih! Tetke, strine, ujne… Navijaju za našeg Kotu" [
● ] Katsumi Yamada i
njegova "štićenica"
pričaju i Yamada je
nešto
pita, a ovi "prevode": "A
ti kako si?" |
[ ●
] Takmičar
je završio i daje intervju, a ovi na kraju kažu:
"…i pozdrav za
Svilajnac!"
[ ●
] Nindžica
u suknji dolazi do ''tornada'' i Miljan kaže: "Da
li ćemo sada
gledati scenu iz filma 'Neki to vole vruće'?"
[ ●
] Kad Makoto pređe
fazu, odmah sledi: "To Makoto, Srbineee!"
[
● ] Miljan: "I naš sledeći
takmicar je Kikaru Nataka",
a Ivan se ubacuje
kroz smeh "Ajde prvo prezime, pa ime ako smeš!"
[
● ] I Kuromuoči se
opet umočio
[
● ] Jedan takmičar
je nastupio u istoj
emisiji sa starijim bratom sa kojim je zajedno trenirao. Pošto je
prošao prvu
fazu, voditeljka ga intervjuiše, a voditelj "prevodi":
-
(piskutavim
glasom) Kako ti je uspelo da pređeš sve prepreke?
-
Trenirao sam sa
bratom. Tukao bi me kad bi pogrešio...
[
● ] Ajde, Akoto
Jamada! Više je Akoto nego što
je Jamada.
[
● ] -
Radi u nacionalnoj agenciji za zemljište.
- E, pa na zemljištu je i završila!
Vikinzi:
[
● ] Dobro je, nije
pao (pola sekunde kasnije)
jeste!
[
● ] Japanska
voditeljka intervjuiše uspešnog
takmičara, a voditelj dobaci: "Ma, ne davi čoveka!"
[
● ] Igra računanja.
Takmičar treba da
brzo sabere dva dvocifrena broja. Voditelj: "Evo, ja ću ti
pomoći - 151!"
pomažu drugima, u stvari
sami sebi trebaju društvo i pomoć.
● Da li znaš da ljudi koji nose crveno su sigurniji
u sebe.
● Da li znaš da ljudi koji nose žuto
znaju uživati u svojoj lepoti.
● Da li znaš da ljudi koji nose crno žele
ostati neprimetljivi i trebaju tvoju pomoć i
razumevanje.
● Da li znaš da tvoja pomoć
drugima uvek se vraća dvostruko.
● Da li znaš da je lakše reći
nekome šta osećaš
preko pisma, nego to isto reći u
lice.
● Da li znaš da, ako to
isto kažeš u lice ima puno
veću
vrednost.
● Da li znaš da stvari
koje je najteže učiniti i reći je
vrednije od najskupljih stvari koje možeš
kupiti novcem.
● Da li znaš ako nešto lepo
zamoliš, sigurno ćeš i
dobiti.
● Da li znaš da možeš
ostvariti svoje
snove, možeš se zaljubiti i
postati bogat,
ostati zdrav, ako
veruješ u svoje snove. Iznenenadićeš
se koliko si sposoban.
● Ne veruj ništa što
ti je rečeno dok to i sâm ne
iskušaš. Veruj, vratiće ti se
dvostruko.
Jednog dana promenićemo svet, a možda se već menja. Lopta je sada u tvojim rukama.
Dragi barba Luka!
Još od ranog djetinjstva nisam imao blage veze i pojma tko ste vi. U mojoj obitelji vas nikad
nitko nije spominjao niti smo uopće znali da postojite. Za mene ste
bili važni kao i prometnik na željezničkoj stanici u Tokiju. Vrag je i znao da
postojite. Svaki dan kad bih išao u školu (osnovnu) nikad vas se nisam
sjetio jer nisam ni znao da postojite. Škola bi završila i ja bih odlazio doma
i opet mi niste pali na pamet, pa čak i kad sam pisao domaće zadaće niste mi padali na pamet.
![]() |
Kad bi došlo ljeto, mama tata brat i ja bi išli na more. Tamo vas nikad nisam vidio jer sam i dalje
mislio da ne postojite. U trgovinama na moru vas nikad nitko nije spomenuo. U
hotelima isto nitko. Ljeto bi završilo i ja bih ponovo krenuo u školu ali od vas ni
traga ni glasa… Kažem - vrag je i znao da postojite. Sjećam se kad je tata donosio doma svinjske polovice koje je kupio preko sindikata od firme - niti na jednoj polovici nije pisalo vaše ime. Nitko opet nije znao da postojite. Onda je došla 1991- tata ostao bez posla… mama isto… i zamislite… od onda vas se sjećam. Vežu me lijepe uspomene uz taj period života. Firme propadaju a vi i vaša ekipa bujate ko nilski konji. Dok ja sa 15 godina perem kosu humanitarnim šamponom vi i vaša svita uživate ka bubreg u loju. Dok ja bjelančevine, proteine i ugljikohidrate crpim iz humanitarnog graha koji je ukusan koliko i kamionska guma - do tad vi i vaša svita derete po pršutima i |
kavijarima sa rukom
na srcu…
Doduše, jednom jer vam je druga u tuđem novčaniku. Najviše sam "obožavao"
humanitarne kekse koji su stizali u limenim kantama kao da je došlo
gorivo, a ne keksi. Jednu takvu kantu samo ja i ćaća stavili
u sobu i gledali u nju jer nismo imali pojma što je to. Kad smo napokon
smogli
hrabrosti da je otvorimo nismo imali brener jer se govno od kutije
jedino
brenerom moglo otvoriti. Nakon 2 sata kemijanja uspjeli smo otvoriti,
ali i istovremeno ostali bez zraka jer je kutija bila pod vakumom pa je
povukla sav
zrak iz sobe. Da ćaća nije prdnuo i time nam obezbjedio određenu
količinu zraka vjerovatno bi sada bio mrtav. Ah, da… keksi… bili su
fantastični… Pogotovo oni iz kutije na kojoj je stajao natpis "MADE
1952". Da… bila je to godina kad su keksi napravljeni, a onda smo
skužili
da se zapravo na nama prazne europske zalihe hrane koje su
"humanitarne" zemlje držale 200 godina u podrumima pa im se pružila
prilika da pošalju u Hrvatsku…
Onda sam, dragi moj barba Luka, nakon srednje škole otišao isto kao i vi - iz jedne veeelike vukojebine u grad
na studiranje. Završio faks i danas radim u građevinskoj operativi.
Nikad
se nisam zaposlio preko neke "veze" jer radim samo za privatnike kod
kojih ne igra podobnost nego sposobnost što kod vas nije slučaj jer vi
bi
u stanju bili i sljepca progurat u aviokompaniju za kakvog pilota.
Uglavnom,
već 9 godina serem po onim TOI TOI prenosnim WC-ima.
Ako neznate to su oni WC-i
u kojima kad serete onda iz njih izađete sa plavom guzicom jer ste se
zasrali sa onom plavom tekućinom koja se nalazi u njima.
Ako vas zanima
kako, dođite do mene na gradilište pa da vam pokažem kako.
Ako ništa, srat ćemo
zajedno. Od zdrave hrane preferiram gotovo sve, ali uglavnom pola kile
mješanog
kruha i onda ili 15 deka parizera ili 15 deka martadele, ovisno kakvog sam
raspoloženja. Riba?… Ah da… Žena i ja često jedemo ribu i to onu iz
konzerve… Piše na njoj: "srdela u finom rafiniranom ulju". Napominjem
da vam ne preporučam da vi to jedete jer vaš šupak nije navikao na takvo
nešto, pa bi još mogli dobit kraste na guzici pa ćete reći da sam ja kriv.
Što se tiče radnog vremena ono je super. Radim od 7 do 17 i ostaje mi puno
slobodnog vremena za privatni život. Evo mi baš žena kaže da vas pozdravim i da
je oduševljena što je završila faks, a dana nije provela u struci. Sad je
nagovaram da položi C kategoriju pa da ide vozit kamione po Europi jer jedino
još to nije radila. Došla bi vam i ona napisati koju ali se u špajzi bori sa
mišem. Ali što se vrijedi i boriti sa mišem kad ga na kraju nećemo ubiti…
Kako ZAŠTO? Pa miš nam je kolega jer kako smo mi podstanari tako je i miš
podstanar pa ćemo ga poštediti ono bar iz kolegijalnosti… Gdje ste vidjeli
da podstanar podstanara ubija. Dragi barba Luka dobro mi stojte i odite si provjerit kolesterol i trigliceride jer… ma uostalom, kome ćete falit… | ![]() |
PS: Svaka
sličnost sa stvarnim likovima je slučajna
Pitanje koje nas od najranijih nogu dovodi do zaključka da je to jedna vrlo jebena stvar, a da jo— nismo ni svesni koliko smo u pravu.
![]() | Šta je
to pička? Baba: Ju, crni sine, pa to je nešto strašno! Deda: Baba kaže da je to nešto strašno. Vala u njenim godinama jes' strašno! Ćale: To ti je, sine, predmet sa kojim se najviše manipuliše na svetu. Evo, vidi kako sam se ja zajebao (pokazuje kažiprstom na kevu, zatim mene postavlja pred ogledalo i smeška se). Keva: Sine, ne čujem te, perem sudove! Nego, hoćeš, srce mamino, da ti spremim pačalinke? A tata će da dobije jednu preko oka! Stariji brat: Jes' ti to zavirivao u moju kutiju ispod kreveta, je li? 'Oćeš ti jednu vaspitnu? Mlađa seka: Mamaaaa, mamaaaaaaa… |
Komšija
Milan: Šta
je jebaču? Već proradili pundravci u gaćama? Vidi, pička ti
je ona mala sa trećeg sprata što se doselila skoro. Uh, što bih je ja…
Ćut', evo moje Vere!
Komšinica Vera:
Bože, dete, šta me to pitaš?! Imaš li ti
roditelje?! Čuješ, Milane, šta me ovo dete pita? Idi mali s milim
Bogom!
Ajd' Milane, postavi da ručamo!
Komšija
Milan (šapatom): I
ja sam pička!
Nalickani nepoznati mladić u liftu (kroz osmeh): Ja ću na treći… Golubar sa mansarde: …&%*$#&*… - Odatle se rađaju bebe, ali samo ženske… - Meni je tata na slavi oterao baku u pičku, ali ne njenu nego materinu, jer je baka opet glasala za Slobu… - Ma ne bre, neee, pička je kad moj stric neće tati da vrati pare… - Ja mislim da moja sestra ima to… - Meni je baka rekla da je to nešto strašno - (klinci čoporativno ustaju i zaleću se ka devojčicama, koje se igraju "Između dve vatre", uz gromoglasne povike "Pičkaaaaa!!!", na šta one ciče, vrište i beže). | ![]() |
Keva, opet (sa prozora): Šta se dereš odatle, nesrećo jedna! Hoćeš ceo komšiluk da te čuje?! Sad ću ja da te naučim šta
je! Ulazi u kuću!
Baka Nata iz prizemlja:
Jeste sine, baka Nata je iz
Ečke, pametnica mala, ljubi ga majka!
Imam ja unuka tvojih godina. Isto tako bistrog.
Nalickani nepoznati mladić u liftu,
opet (kroz još širi osmeh):
Polako,
naučićeš… ja ću dole sad…
Ona ista "Mala" sa trećeg sprata (vragolasti osmeh): Hehe naučićeš… Nego, ja sam Marina. A ti kako se zoveš? LOCIRAJTE SE
1024.
Shopping at a Shopper's Drug Mart is as good as shopping at the mall. |
|