Prethodni brojArxiwaFejsbuk stranicaMarketingGlavna stranicaSledeći broj

=●=

Nedelja, 3. VII 2011.

Logo Leteći bumbar No.382

U ovom broju donosimo:

2. Tamić

            Lični opis poznatog kamioneta

4. Anegdote

            Doskočice poznatih ličnosti

5. Kada je volim

            Još malo blesave ljubavne poezije

7. Locirajte se!                       Engleski jezik

            Vi mora da ste iz… ako je većina ovih tvrdnji tačna (severna Nevada; 3418-3447)

7. Prijateljstva

            Drugarska solidarnost

Sačuvajte ovaj broj! Možete od njega da napravite:

- molersku kapu

- brodić

- avion koji leti…

Urednicima ostalih časopisa: Budite fer i ostavite link za ovaj časopis kad već uzimate materijal odavde!


Yugo softver

TAMIĆ

            Tako mi tepamo jednom od najvećih simbola bratstva i jedinstva, jugoslovenstva, uzdanice naše odbrane u vreme miroljubive aktivne koegzistencije, junaku u našem serijalu "Preživljavanje", osvajaču najnepristupačnijih mesta imenovanih za gradnju novijih, lepših, većih i boljih vikendica, hranitelju i dobavljaču svega što kod nas fali.
            Tamić je bio (ponegde i ostao) ponos naših oružanih snaga i vozilo kojem je ukazivano posebno poverenje i čast da armiji služi za obavljanje specijalnih zadataka. Uglavnom je bio namenjen za transport hrane. Kad je pukla tikva i kad smo počeli da jedemo semenke, Tamić je ostao neporažen, ali je ostao i bez posla. U svemu 
Gde je vozač?

je bio pionir pa je tako na jedan dizelaški način poručio i ostalima šta ih čeka, ali slabo se naš narod razume u mašineriju pa mnogi nisu shvatili da će sve krenuti tragovima Tamića.
            Tamić je po rođenju Slovenac, po opredelenju Jugosloven, a po nameni i mogućnostima nema šta nije.
            On je vozilo sa sedam točkova. Taj sedmi, točak sreće, je onaj rezervni, ali neka ga - i on se računa. Valda ne postoji vozilo sa pristupačnijim motorom. Pristup motoru je moguć iz kabine, jednostavnim podizanjem poklopca motora i njegovim oslanjanjem na šipku koja je za tu namenu i postavljena na dohvat ruke i na vidnom mestu, da olakša posao svima onima koji se razumeju u Tamića. Ovakav način pristupa motoru je najpogodniji i moguć je u svim vremenskim uslovima, na otvorenom putu, kad god zatreba. Kiša, vetar, snegovi ili blato ispod, odvažnim i sposobnim šoferima nisu nikakva prepreka.

Buy me a coffee

            Drugi, malko komplikovaniji i zahtevniji pristup je onaj od dole. S te strane je motor golišav i svaka šuša može da zaviruje i da mu radi šta joj je volja, uz uslov da se razume u mašine. Ako i ne ume - a voli, popraviće posle to pravi majstori. Bilo je i slučajeva da se motoru pristupalo na najkomplikovaniji i najzahtevniji način, brusilicom. To je ipak najradikalniji metod i mogu da ga izvedu samo stručnjaci ili vlasnici vozila koji su jako iznervirani zbog nečega. Na sreću, nije ih bilo mnogo.
            U kabini ima mesta za vozača i onoliko putnika dok prvi ne kaže da je tesno. Pozadi, u sanduku (tovarnom prostoru) je situacija mnogo komfornija, ali su pravila ista. Za prevoz žive civilne sile, u svrhu udobnosti korišćene su drvene klupe, prazne i prevrnute gajbe od piva, bale slame, stolice ili su se putnici u tovarnom delu jednostavno držali za alatke i vozali u stojećem stavu. Da pojasnim, čovek stoji blago raširenih nogu, oslonjen u tri tačke. Treći oslonac je držalje od lopate, vila, motike ili sličnih alatki, koje je oslonjeno o pod. Ovo ne piše u priručniku o upotrebi Tamića, to je naš narod sâm, onako iz glave, patentirao.
            Tamić pali na dva načina. Il' upali il' ga mani - trećeg nema. Troši dizel gorivo svih veroispovesti. Toliko krštenog dizela tokom naših ludih devedesetih nikada nigde ni jedna mašina nije proterala kroz auspuh. Kogod se bavio preprodajom goriva, dodavao je svoju komponentu u ovaj dragoceni fluid, s ciljem da svima bude dobro, sem motorima. Mnogi su pokojni, Tamić je i to preživeo. Bilo je tu različitih krštenja, od onog tradicionalnog, vodom, pa sve do različitih miropomazanja uljima i zejtinima, petrolejom i gasolinom i svim onim što doprinosi povećanju zapremine goriva u kanisterima, a da se motor ne ugasi. Kad je naša trgovačka populacija iscrpela sve raspoložive aditive i 
resurse, pribegli su jedinom mogućem receptu za opstanak trgovačkog lanca: otkuvavali su plastične kanistre

Zašto smo otpustili viljuškaristu
            Tako smo svetu pokazali da našoj genijalnosti nema kraja i pobili još jednu naučnu teoriju da je čvarak jedino telo koje se na toploti skuplja, dok se, kao što fizika kaže, sva ostala u takvim uslovima šire. U nameri da osujetimo sve koji nam ne misle dobro, muka nas je dovela do novog svetski priznatog otkrića da se i plastični kanisteri na toploti skupljaju, ali brojevi utisnuti na njima ostaju isti. I posle kuvanja, na njima piše 10, 20, 25 ili 50 litara. Još jedan potvrda izreke "piše i na tarabi, pa nije".
            Prošlo je vreme zvaničnih barikada i kontrolnih punktova u cilju suzbijanja šverca goriva i naplata mostarina. Tamić je u to posno 

vreme aktivno korišćen za unutrašnje probijanje sankcija. Trebalo je to gorivo iz pograničnih oblasti dopremiti na što brži i jeftiniji način do žednih mašina i skoro do (gornje) polovine zarđalih rezervoara. Tamić i mašta vozača su bili nepobedivi i u toj, naoko bezizlaznoj situaciji. Sada, pošto je sve već ružna prošlost i postoje garancije da nam se to više nikada neće desiti, mogu da obelodanim jednu od nikada neotkrivenih tajni uspešnog transporta dragocene tečnosti tajnih skrovišta u unutrašnjosti. Naravno da je za tu svrhu korišćen Tamić.
            Cerada je morala da bude dobro zategnuta, u prednji deo tovarnog prostora su smeštana burad s gorivom koje je već probilo zid sankcija, a do buradi je stavljano snoplje kukuruzovine. To je kod nas tradicionalan način korišćenja stabljika kukuruza u svrhu maskiranja i sakrivanja. Ni to nije patent iz devedesetih. Još u vreme logoša, dok fašizam nije ni bio izmišljen, kod nas se pevalo: "Kukuruzi zeleni, sad se logoš ne boji, ne boji se ni jednoga…" Za upotrebu u Tamiću bila je pogodnija zrela, suva stabljika. Između kukuruzovine i zadnje stranice na koju se pričvršćuje deo cerade koji se otvara, bile su postavljene ovce i jedan dobar pulin. U kabini Tamića su sedeli vozač i jedan suvozač, obojica 'ladni ko špriceri, spremni da odgovore na pitanja odakle idu, šta prevoze, da li na Tamiću radi ručna i imaju li overen protivpožarni aparat.
            Ako odgovore potvrdno i lako na sva pitanja iz teorije, sledio je i praktični deo ispita. Uniformisani i ovlašćeni kontrolor je prilazio zadnjem delu Tamića, otkopčavao ćošak cerade i tu ga je čekao Ficko, onako na zicer. Tek kad kontrolor gurne nos da vidi da li ima štogod sumnjivo, tek tada je Ficko lajao, snažno, samouvereno i domaćinski, pretvarajući se da kobajagi čuva samo ovce, a čuvao je i burad s gorivom. Lavež je trajao sve dok kontrolor opet ne dobije svoju prirodnu boju lica i dok jedan od one dvojice što su ladni ko špriceri ne smiri kera. Osta burad neotkrivena, ali sada, eto nema više tajni, nek se zna.

            Zna se da Tamić postoji u tri farbe, najviše je zelenih, pa onih plavih i najmanje ima onih žutih, što su ih kadgod terali putari. Tamić ima i brata, Kombiku. San svakog Kombike je da, kad omatori i kad ga poderu, da od njega naprave Tamića. Lako su naši majstori pravili takve reinkarnacije. Ostave prvi frtalj, onaj do volana i motora, druga tri frtalja otfikare, na to mesto Kombiki postave sanduk, obično onaj malko produženi, ofarbaju ga, oteraju ga na atest i dobiju zvaničnu potvrdu da je Kombika sad postao Tamić. Dobiju i još jedno priznanje, da više vole naš narod nego što su nas Slovenci voleli. Za originalnog Tamića treba C kategorija, a za ovog našeg, lepšeg i sveže ofarbanog, bila je dovoljna i vozačka dozvola B kategorije.

            Tamić je i u svatove išao. Sreo sma jednu veselu garavu družinu s okićenim plavim Tamićem. Skinuli ceradu, arnjeve okitili cvećem, za brisače vezali peškire, šofer otvorio oba prozora da čuje muziku i pesmu od pozadi i teraj u svatove. Svi stali i svi stigli. Sreća da nije bilo kiše, da ne treba cerada, da mogu svi da ih vide.

ANEGDOTE

            Pokojni Nigl Brjus, veliki engleski komičar, krenuo je na svoje prvo gostovanje po Americi - iz straha.

- Provodio sam vikend na jednom malom, ali brižljivo obrađivanom imanju u Sariju. - priča Brjus - U nedelju sam ustao rano, pre domaćina i ostalih gostiju i odlučio da se pre doručka prošetam. Dok sam šetao, pogled mi je pao na jednu krupnu breskvu, jedinu zrelu na čitavom drvetu. Izgledala je toliko lepa i sočna da nisam odoleo iskušenju: ubrao sam je i pojeo.

            Kada sam se vratio u kuću domaćica je već sedela za stolom i pila kafu. Dočekala me je rečima: "Za mene i mog muža ovo je veliki dan. Danas nam dolaze članovi žirija koji treba da ocene uspehe voćara u čitavoj grofoviji. Dvadeset godina dokazivali smo tim nevernim Tomama da se i pod našim podnebljem mogu odgajiti odlične breskve. I najzad smo uspeli u tome. Na našoj breskvi dozreo je prvi plod".

            Za našu miliciju Tamić je najveća poslastica već skoro četvrt veka, možda i duže. Za vojsku polako postaje samo uspomena, iako ni oni ne odustaju da ga se manu. U savremenim uslovima očuvanja suvereniteta i integriteta i nije baš dobro da nekom pariramo sa borbenim vozilom kojem svi tepaju i više ga niko ne zove pravim muškim imenom, nego je svima Tamić. U civilnom svetu, Tamić će još dugo biti u pokretu otpora prema mlađim generacijama. Izeš takvu mladež koju mogu da oprave samo specijalizovani servisi, a gazda samo treba da sipa i ne misli. Ko li nam to sve smisli?Buldogova slika

Bora Otić (iz "Dnevnikove" rubrike "Šorom s Borom")

KADA JE VOLIM

Mala Sirena i ajkula
Kada mi upadne u sobu
I unese sneg na trepavicama
I miriše na napolje.
 
Kada kupi psa pa ovaj
Hteo, ne hteo ubrzo
Počne da liči na nju.
 

Kad se setim da je bila fetus
I takvu je volim
U stadijumu punoglavca
 
Na fotografijama iz detinjstva
Kao bebironu sa loknicama
A najvolim zato što se ona
Od tih fotki do danas
Uopšte ne menja
 

Kad noću piše
Baterijom po vazduhu
Šalje poruke vanzemaljcima
 

Kad me na Rilkeove
Stihove pita:
"A je l' ti se sviđa
Moja nova tašna?"

Kada usisava tepih u 'aljinčetu
I kada je uštinem otpozadi
A ona vrisne:
"Jesi li normalan?
Mogla sam tako da poginem ovde!"
 
Kad slušamo muziku
A ona podigne kažiprst:
"Slušaj sad ovaj prelaz.
Kako je dobar!
Ram-tara-ram-tira-tam"

Kad je pogledam na neko mesto
A ona stavi ruke preko tog mesta
Kaže: "Što si pokvaren?
Marš tamo!"
 

Kada donese ćumur
Na poslužavniku:
"Evo, malo su mi
Izgorele kiflice" kaže.
 

Dok čita ove beleške
Pa se iznervira
"Što lažeš za one kiflice!"

Smrt na oko

Kada mi kaže:
"Bože, koliki ti je nos!
To je zato što me lažeš
Pa ti stalno raste
K'o Pinokiju…"
 

Kad kaže
"Ja bih te nešto pitala
Ako obećaš da
Nećeš da se smeješ"
 
Kad izađe iz kupatila i
Kad joj kosa liči
Na dečiji crtež.
 
Kad šmrca na ljubavni film
I kada opazi da se jedva
Uzdržavam da
Ne prasnem u smeh
Pa stane da me gađa
Korama od pomorandže

Kad mi kaže:
"Ti mene kad bi ostavio
Ja bih samo legla
Na patos
I umrla…" 


Jovan Nikolić

Cenovnik

LOCIRAJTE SE

¤        Vi mora da ste iz severne Nevade ako… (USA, SD ND, poglavlje LXII)

3418. The pilots confuse the main strip for the run way

3419. You realize that you are exploring a mine, not a cave
3420. You race camels
3421. You aren't arrested when you are caught with a hooker
3422. The snow is falling horizontal
3423. Half the auto accidents you roll on are out-of-staters trying to avoid hitting jackrabbits, and the other half are locals who ran off the road trying to hit them…


¤        Vi mora da ste iz Nijagarinih Vodopada ako… (CND, poglavlje LXVII)

3424. You know at least three different ways to get to "The Falls".
3425. You are Italian.

PRIJATELjSTVA

Prijateljstvo među ženama:

            Jednu noć supruga nije došla kući i suprug ju je upitao gdje je spavala, a ona mu odgovori da je spavala kod jedne svoje prijateljice.

            Suprug je nazvao deset njezinih najboljih prijateljica, ali nijedna od njih to nije potvrdila...

 

Prijateljstvo među muškarcima:

            Jednu noć suprug nije došao kući i supruga ga je upitala gdje je spavao, a on joj odgovori da je spavao kod jednog prijatelja.

            Supruga je nazvala deset njegovih najboljih prijatelja, 8-orica su potvrdila da je spavao kod njih, a 2 da je još uvijek tamo.

3426. If you are not Italian, you have an immediate understanding that you are a minority.

3427. At least 70% of your graduating class goes to Brock or Niagara College.
3428. You know that going across the border is called "Going over the river".
3429. Every summer the Niagara Parks Commission owns your soul.
3430. You can write a series of scholarly journal on the sheer stupidity of some… most (if not all) tourists. "So y'all just live in them Falls right there? Uh-huh… and do y'all take real money here?"

3431. You casually call Clifton Hill "The Hill" and every Niagara Fallian will understand what you're talking about.
3432. You respond to the question "How do you get to the casino?" with "Which one?"
Mačići spavaju

3433. You justify using those extra litres of gas to drive to the Pen by thinking of how much of a waste of time and gas it'd be to go to the Square.
3434. You proudly walk down the aisles of the wine section mentally noting which ones "we" made.

WC hartija
3435. You know Chippawa really isn't a part of Niagara Falls.
3436. You know of and/or have been to "The Screaming Tunnel". Bonus points for those 
who know the story behind it!
3437. You roll your eyes and have yourself a sarcastic chuckle at the tourists beaming about how excited they are to go to "Rumours Nightclub".
3438. You know that the only reason why the Niagara Falls Public Library on Victoria Avenue hasn't been shut down by now is because it doubles as a safehaven for bums to sleep in during its hours of operation.

3439. You use the ol' "I'm from Niagara Falls" and/or "I work on the Hill" line to get discounts at the ridiculously expensive tourist attractions.
3440. Depending on when and where you went to school, you either:
a) was constantly thankful that your life was not in danger from the ghetto delapidated conditions of St. Michael's Catholic High School or b) are/were secretly jealous of St. Michael's new school but were consold by the thoughts of it being situated in the boondocks of Niagara Falls.

3441. You know who Sir Adam Beck is and his importance to the city.
3442. Enjoying chocolate/icecream from "Laura Secord" with a non-Niagara Fallian entails a 10 minute history lesson of said woman that disputes the ludicrous idea that she is just a creator of quality tasties.
3443. You know what and/or have taken a "Speedy".
3444. Despite suffering borderline food poisoning from "The Flying Saucer", you always come crawling back for more.
3445. You know who King Waldorf is.
3446. You have seen/heard of/have had a run in with the bag/bird lady.
3447. You are/You know at least 3 people who are "in a band".

Friz

=●=

Prethodni brojArxiwaFejsbuk stranicaMarketingGlavna stranicaSledeći broj