Nedelja, 3. VII 2011.
U ovom broju donosimo: 2.
Tamić
Lični opis poznatog kamioneta 4. Anegdote
Doskočice poznatih ličnosti Još malo blesave ljubavne poezije
Vi
mora da ste iz… ako je većina ovih tvrdnji tačna (severna Nevada; 3418-3447)
Drugarska solidarnost |
|
|
Tako mi tepamo jednom od najvećih simbola bratstva i jedinstva,
jugoslovenstva, uzdanice naše odbrane u vreme miroljubive
aktivne koegzistencije, junaku u našem
serijalu "Preživljavanje", osvajaču najnepristupačnijih
mesta imenovanih za gradnju novijih, lepših, većih i boljih vikendica, hranitelju i dobavljaču svega što kod nas fali. Tamić je bio (ponegde i ostao) ponos naših oružanih snaga i vozilo kojem je ukazivano posebno poverenje i čast da armiji služi za obavljanje specijalnih zadataka. Uglavnom je bio namenjen za transport hrane. Kad je pukla tikva i kad smo počeli da jedemo semenke, Tamić je ostao neporažen, ali je ostao i bez posla. U svemu |
![]() |
je
bio pionir pa je tako na jedan dizelaški način poručio i ostalima šta
ih čeka, ali slabo se naš narod razume u mašineriju pa mnogi nisu
shvatili
da će sve krenuti tragovima Tamića.
Tamić je po rođenju
Slovenac, po opredelenju Jugosloven, a po nameni i mogućnostima nema šta
nije.
On je vozilo sa sedam
točkova. Taj sedmi, točak sreće, je onaj rezervni, ali neka ga -
i on se računa. Valda ne postoji vozilo sa pristupačnijim motorom.
Pristup motoru je moguć iz kabine, jednostavnim podizanjem poklopca
motora
i njegovim oslanjanjem na šipku koja je za tu namenu i postavljena na
dohvat
ruke i na vidnom mestu, da olakša posao svima onima koji se razumeju u
Tamića. Ovakav način pristupa motoru je najpogodniji i moguć je
u svim vremenskim uslovima, na otvorenom putu, kad god zatreba. Kiša,
vetar,
snegovi ili blato ispod, odvažnim i sposobnim šoferima nisu nikakva
prepreka.
Drugi, malko komplikovaniji i
zahtevniji pristup je onaj od dole. S te strane je motor golišav i
svaka šuša
može da zaviruje i da mu radi šta joj je volja, uz uslov da se razume u
mašine.
Ako i ne ume - a voli, popraviće posle to pravi majstori. Bilo je i
slučajeva da se motoru pristupalo na najkomplikovaniji i najzahtevniji
način, brusilicom. To je ipak najradikalniji metod i mogu da ga izvedu
samo stručnjaci ili vlasnici vozila koji su jako iznervirani zbog
nečega. Na sreću, nije ih bilo mnogo.
U kabini ima mesta za
vozača i onoliko putnika dok prvi ne kaže da je tesno. Pozadi, u
sanduku
(tovarnom prostoru) je situacija mnogo komfornija, ali su pravila ista.
Za
prevoz žive civilne sile, u svrhu udobnosti korišćene su drvene klupe,
prazne i prevrnute gajbe od piva, bale slame, stolice ili su se putnici
u
tovarnom delu jednostavno držali za alatke i vozali u stojećem stavu.
Da
pojasnim, čovek stoji blago raširenih nogu, oslonjen u tri tačke.
Treći oslonac je držalje od lopate, vila, motike ili sličnih alatki,
koje je oslonjeno o pod. Ovo ne piše u priručniku o upotrebi Tamića,
to je naš narod sâm, onako iz glave, patentirao.
Tamić pali na dva
načina. Il' upali il' ga mani - trećeg nema. Troši dizel gorivo svih
veroispovesti. Toliko krštenog dizela tokom naših ludih devedesetih
nikada
nigde ni jedna mašina nije proterala kroz auspuh. Kogod se bavio
preprodajom
goriva, dodavao je svoju komponentu u ovaj dragoceni fluid, s ciljem da
svima
bude dobro, sem motorima. Mnogi su pokojni, Tamić je i to preživeo.
Bilo
je tu različitih krštenja, od onog tradicionalnog, vodom, pa sve do
različitih
miropomazanja uljima i zejtinima, petrolejom i gasolinom i svim onim što
doprinosi povećanju zapremine goriva u kanisterima, a da se motor ne
ugasi. Kad je naša trgovačka populacija iscrpela sve raspoložive
aditive i resurse, pribegli
su jedinom mogućem receptu za opstanak
trgovačkog lanca: otkuvavali su plastične kanistre
![]() |
Tako smo svetu pokazali da
našoj genijalnosti nema kraja i pobili još jednu naučnu teoriju da je
čvarak jedino telo koje se na toploti skuplja, dok se, kao što fizika
kaže, sva ostala u takvim uslovima šire. U nameri da osujetimo sve koji
nam ne
misle dobro, muka nas je dovela do novog svetski priznatog otkrića da
se i
plastični kanisteri na toploti skupljaju, ali brojevi utisnuti na njima
ostaju isti. I posle kuvanja, na njima piše 10, 20, 25 ili 50 litara.
Još jedan
potvrda izreke "piše i na tarabi, pa nije". Prošlo je vreme zvaničnih barikada i kontrolnih punktova u cilju suzbijanja šverca goriva i naplata mostarina. Tamić je u to posno |
vreme aktivno korišćen za unutrašnje
probijanje sankcija. Trebalo je to gorivo iz pograničnih oblasti
dopremiti
na što brži i jeftiniji način do žednih mašina i skoro do (gornje)
polovine zarđalih rezervoara. Tamić i mašta vozača su bili
nepobedivi i u toj, naoko bezizlaznoj situaciji. Sada, pošto je sve već
ružna prošlost i postoje garancije da nam se to više nikada neće
desiti,
mogu da obelodanim jednu od nikada neotkrivenih tajni uspešnog
transporta
dragocene tečnosti tajnih skrovišta u unutrašnjosti. Naravno da je za
tu
svrhu korišćen Tamić.
Cerada je morala da bude dobro
zategnuta, u prednji deo tovarnog prostora su smeštana burad s gorivom
koje je
već probilo zid sankcija, a do buradi je stavljano snoplje
kukuruzovine.
To je kod nas tradicionalan način korišćenja stabljika kukuruza u
svrhu maskiranja i sakrivanja. Ni to nije patent iz devedesetih. Još u
vreme
logoša, dok fašizam nije ni bio izmišljen, kod nas se pevalo: "Kukuruzi
zeleni, sad se logoš ne boji, ne boji se ni jednoga…" Za upotrebu u
Tamiću bila je pogodnija zrela, suva stabljika. Između kukuruzovine i
zadnje stranice na koju se pričvršćuje deo cerade koji se otvara,
bile su postavljene ovce i jedan dobar pulin. U kabini Tamića su sedeli
vozač i jedan suvozač, obojica 'ladni ko špriceri, spremni da odgovore
na pitanja odakle idu, šta prevoze, da li na Tamiću radi ručna i
imaju li overen protivpožarni aparat.
Ako odgovore potvrdno i lako
na sva pitanja iz teorije, sledio je i praktični deo ispita.
Uniformisani
i ovlašćeni kontrolor je prilazio zadnjem delu Tamića,
otkopčavao ćošak cerade i tu ga je čekao Ficko, onako na zicer.
Tek kad kontrolor gurne nos da vidi da li ima štogod sumnjivo, tek tada
je
Ficko lajao, snažno, samouvereno i domaćinski, pretvarajući se da
kobajagi čuva samo ovce, a čuvao je i burad s gorivom. Lavež je trajao sve dok
kontrolor opet ne dobije svoju
prirodnu boju lica i dok jedan od one dvojice što su ladni ko špriceri
ne smiri
kera. Osta burad neotkrivena, ali sada, eto nema više
tajni, nek
se
zna.
Za našu miliciju Tamić je najveća poslastica već skoro četvrt veka, možda i duže. Za vojsku polako postaje samo uspomena, iako ni oni ne odustaju da ga se manu. U savremenim uslovima očuvanja suvereniteta i integriteta i nije baš dobro da nekom pariramo sa borbenim vozilom kojem svi tepaju i više ga niko ne zove pravim muškim imenom, nego je svima Tamić. U civilnom svetu, Tamić će još dugo biti u pokretu otpora prema mlađim generacijama. Izeš takvu mladež koju mogu da oprave samo specijalizovani servisi, a gazda samo treba da sipa i ne misli. Ko li nam to sve smisli? | ![]() |
Bora Otić (iz "Dnevnikove" rubrike "Šorom s Borom")
![]() | Kada mi upadne u
sobu I unese sneg na trepavicama I miriše na napolje. Kada kupi psa pa ovaj Hteo, ne hteo ubrzo Počne da liči na nju. Kad se setim da je bila fetus I takvu je volim U stadijumu punoglavca Na fotografijama iz detinjstva Kao bebironu sa loknicama A najvolim zato što se ona Od tih fotki do danas Uopšte ne menja Kad noću piše Baterijom po vazduhu Šalje poruke vanzemaljcima |
Kad me na Rilkeove
Stihove pita:
"A je l' ti se sviđa
Moja nova tašna?"
Kada usisava tepih u 'aljinčetu I kada je uštinem otpozadi A ona vrisne: "Jesi li normalan? Mogla sam tako da poginem ovde!" Kad slušamo muziku A ona podigne kažiprst: "Slušaj sad ovaj prelaz. Kako je dobar! Ram-tara-ram-tira-tam" Kad je pogledam na neko mesto A ona stavi ruke preko tog mesta Kaže: "Što si pokvaren? Marš tamo!" Kada donese ćumur Na poslužavniku: "Evo, malo su mi Izgorele kiflice" kaže. Dok čita ove beleške Pa se iznervira "Što lažeš za one kiflice!" | ![]() |
Kada mi kaže:
"Bože, koliki ti je nos!
To je zato što me lažeš
Pa ti stalno raste
K'o Pinokiju…"
Kad kaže "Ja bih te nešto pitala Ako obećaš da Nećeš da se smeješ" Kad izađe iz kupatila i Kad joj kosa liči Na dečiji crtež. Kad šmrca na ljubavni film I kada opazi da se jedva Uzdržavam da Ne prasnem u smeh Pa stane da me gađa Korama od pomorandže Kad mi kaže: "Ti mene kad bi ostavio Ja bih samo legla Na patos I umrla…" Jovan Nikolić | ![]() |
3418. The
pilots confuse the main strip for the run way 3419.
You realize that you are exploring a mine, not a cave
3424.
You know at least
three
different ways to get to
"The Falls". |
|
3426. If you are not
Italian, you have an immediate understanding that you are a minority.
3427. At least 70% of your graduating class goes to
Brock or 3428. You know that going across the border is called "Going over the river". 3429. Every summer the Niagara Parks Commission owns your soul. 3430. You can write a series of scholarly journal on the sheer stupidity of some… most (if not all) tourists. "So y'all just live in them Falls right there? Uh-huh… and do y'all take real money here?" 3431. You casually call Clifton Hill "The Hill" and every Niagara Fallian will understand what you're talking about. 3432. You respond to the question "How do you get to the casino?" with "Which one?" | ![]() |
3433. You justify using those extra litres of gas to drive to the Pen
by
thinking of how much of a waste of time and gas
it'd be to go to the Square.
3434. You proudly walk down the aisles of the wine section mentally
noting which ones "we" made.
![]() |
3435. You know Chippawa really isn't a part of 3436. You know of and/or have been to "The Screaming Tunnel". Bonus points for those who know the story behind it! 3437. You roll your eyes and have yourself a sarcastic chuckle at the tourists beaming about how excited they are to go to "Rumours Nightclub". 3438. You know that the only reason why the Niagara Falls Public Library on 3439. You use the ol' "I'm from 3440. Depending on when and where you went to school, you either: |
3442. Enjoying chocolate/icecream from "Laura Secord" with a
non-Niagara Fallian entails a 10 minute history lesson of said woman
that
disputes the ludicrous idea that she is just a creator of quality
tasties.
3443. You know what and/or have taken a "Speedy".
3444. Despite suffering borderline food poisoning from "The Flying
Saucer", you always come crawling back for more.
3445. You know who King Waldorf is.
3446. You have seen/heard of/have had a run in with the bag/bird lady.
3447. You are/You know at least 3 people who are
"in a band".