=●=
|
|
|
(na slici: Žeželjev
most u Novom Sadu na čije
otvaranje se čeka već 18-ak godina)
SVIM
ČITAOCIMA ISLAMSKE VEROISPOVESTI ČESTITAMO KURBAN-BAJRAM
BAJRAM
ŠERIF MUBAREK OLSUN!
KOLEGA
HITNjAK
Još smešnih doživljaja lekara sa
pacijentima, samo što je ova grupa "Kolega Hitnjak" posvećena zanimljivim događajima
iz
urgentne u Osijeku. Priče su malo veće od onih koje obično objavljujemo
u
rubrici "Hitna upomoć", pa je pametnije da one odabrane serviramo kao
drugu rubriku. Osim toga, na toj FB grupi možete naći i interesantne
ilustracije uz svaku priču.
PIŠTOLj
Povratak
u bazu. I odmah na teren.
Kaže nam
dispečer da odemo na intervenciju jer je sin zvao za mamu već pet ili
šest puta
i kaže kako će nastaviti zvati dok ne dođemo. Na izmaku je snaga. I
dispečer
isto.
Stižemo.
Vrata otvara izbezumljeni sin i moli nas za pomoć. Mama je od jutra
nemoguća.
Ulazimo u sobu, a u sobi veliki grizli prerušen u baku.
|
- Dobar dan!
Tišina. I mrki pogled prema nama. - Dobar dan gospođo, kako ste!?
Tišina i dalje. - Kako ste? Kako vam možemo pomoći!? - Pištolj. - Pištolj!? - Da, dajte mi pištolj! - Želite pištolj!? - Da, želim!
Tehničar zbunjen, sin prestao disati. - Može samo sačmarica. Pištolj tek
poslijepodne! Tamo negdje poslije tri sata. - Što sačmarica? Što poslije tri!? - Gospođo, sačmarica može odmah. Imamo je u vozilu. Pištolj je trenutno kod gospodina u Vukovarskoj ulici, a još nismo čuli pucanj. Poslije ga još moramo očistiti i ponovo napuniti. Dakle, ili čekate pištolj ili sačmarica odmah!?
Pregled
protekao u tišini. Gospođa suradljiva i fina. Kaže mi poslije tehničar
da od
danas vjeruje u ove moje priče. O da, itekako vjeruje. DOBAR SAVJET(NIK) |
|
Psihijatrijski
bolesnik. Paranoidna shizofrenija. Sto kila žive vage.
Kad ne
uzima propisanu terapiju postaje izuzetno agresivan i nepredvidljiv.
Čuje
glasove, uvjeren je da ga prate i da mu nešto stavljaju u hranu.
Pozvala nas je
policija.
Ulazim u
sobu i trudim se biti smiren. I jako hrabar. Gleda me u oči, smiješak
na licu,
a meni hladan znoj curi ispod pazuha pa skroz niz nogavice. Osjećam i
trnce u
jeziku, plitko dišem.
- Doktore, zvali su vas bez
razloga!
- Bez razloga?
- Da, bez ikakvog razloga. Otkad
sam prestao piti
lijekove osjećam se fantastično!
|
|
- Ma, da!? - Da, baš tako! - A koliko dugo ih ne uzimaš? - Dva tjedna. - Dva tjedna!? I stvarno si dobro? - Nikad bolje. - A tko ti je rekao da ih ne uzimaš? - Kako tko!? Pa, glas!
● ● ● TLAKOMJER
Povratak s intervencije iz udaljenog sela kraj
Osijeka. Približava se kraj smjene, opuštena atmosfera u vozilu… - Ekipa dvadeset, javite se! - Ekipa dvadeset, slušamo. - Vratite se u kuću u kojoj ste maloprije bili.
Oblije me hladan znoj i pomislim u sebi što se sve
loše moglo dogoditi. Pa, radilo se samo o visokom tlaku!? - Evo, krećemo. - I požurite! - Da požurimo? Zašto, što se događa!? - Zaboravili ste tlakomjer, ostao vam je na
stolu u dnevnom boravku. - Tlakomjer? Kako znate da smo ga ostavili tamo? - Kako znamo!? Pa, vaš je pacijent do sada izmjerio tlak svim ukućanima, poštaru i susjedima pa nas sada pola sela zove jer imaju visok tlak. |
● ●
●
KOMUNIKACIJSKE
VJEŠTINE
Kakav
ludi dan sa još luđim završetkom. Intervencija do intervencije,
psihijatrija do
jaja. Sve je počelo odvoženjem starog djeda na psihijatriju u bolnicu
jer nam
je njegov sin, pukovnik HV-a s PTSP-om prijetio bacanjem bombe ako to
ne
učinimo! Što je definitivno ozbiljna medicinska indikacija kojom sam
spasio
jedan život. Svoj, naravno. A onda šećer na kraju.
- Ekipa 63 imate prvi stupanj.
Susjed javlja kako njegova
prijateljica iz zgrade prijeti skokom s drugog kata! Policija je već
tamo.
Jurnjava
kroz grad. Stižemo za tri minute! Ulazim uspuhan, znojan i beskrajno
nadrndan u
stan.
- Dobro veče, gospođo!
- Dobro veče. Tko ste vi i tko je
vas zvao!?
- Mi smo hitna pomoć. Javljeno nam
je da želite skočiti s
drugog kata.
- Da, i što onda!?
- Ma ništa, ali me nešto muči.
- Što sad vas muči?
- Ovo je treći kat!
- Da, ovo je treći kat!
- Pa, kako ćete onda s trećeg kata
skočiti s drugog
kata!?
- Što kako ću skočiti? I kave sad
to ima veze koji je
kat?
- Ima, ima! Vaš je susjed lijepo
prijavio da ćete skočiti
s drugog kata. Aha! Da vas sad čujem!
- Što mene briga što je moj susjed
prijavio! Valjda ja
znam s kojeg ću kata skočiti.
- Znam, znam, ali u našem listu za
intervenciju lijepo
piše drugi kat. A ovo je treći. Hoćete li možda otići do susjede?
- Koje sad susjede?
- Pa, one ispod vas. One na drugom
katu!
- Ne, neću ići do te susjede jer
me baš briga što je
javio moj susjed. Valjda ja znam na kojem katu živim. Ja sam za vrijeme
rata
bila…
- Nema šanse! I gubite se van.
- Dobro, dobro! Idemo mi, ali me
zanima…
- Van!
Završetak
intervencije. U evidensijski list upisano: "Pacijentica blago
uznemirena,
normalnog toka misli, nema suicidalnih namjera." Kažu dečki iz policije
koji su ostali sastavljati zapisnik kako je uporno tvrdila da neće
skočiti. Čak
je rekla da će živjeti vječno i nikada neće umrijeti i to samo zbog one
budale
iz hitne pomoći!
Eto, a
kažu kako komunikacijske vještine nisu bitne. Svašta…
● ● ●
BABINSKI
Peta ili
šesta intervencija u nizu. Sumnja na moždani udar.
Pokušavam
bezuspješno pregledati stariju gospođu dok me njezin sin uporno
promatra,
obilazi, provjerava, svako malo preskače torbu i instrumente, prilazi
krevetu,
propitkuje, uzdiše… U sve se razumije.
Polako gubim
strpljenje i razmišljam da li da ga zadavim stetoskopom ili golim
rukama.
- Znači, mislite da mama…
- Gospodine, ne mislim još uvijek
ništa. Pokušavam
pregledati gospođu.
- Da, da, naravno! A jesti li
izmjerili tlak i puls!? A
usni kut? A ono kad prstom dotiče nos? Jeste li…
|
|
- Jesam, jesam, jesam! - Sve to? - Da, sve to. I više od toga!
Pokušavam na brzinu dovršiti pregled. Odluka je
donesena. Hitni prijevoz na neurologiju, brzo povlačenje. - A što to sad radite mami po nogama!?
E, tu sam te čekao, znalče! Slijedi lukavi
kontranapad. - Pregledavam Babinskijev refleks!
Ba-bin-ski-jev! Sigurno znate što je to, jel' da!? - Ne, ne znam! I ne morate biti bezobrazni. Možda je za vas ona baba, ali za nas je ona naša baka.
Toliko o
stručnim izrazima. I lukavoj taktici. Možda sam ipak trebao
upotrijebiti
stetoskop… |
● ●
●
BOCA S
KISIKOM
Danas
definitivno nije moj dan. Povratak u bazu nakon dvije uzastopne
intervencije.
Odlazimo po novu bocu s kisikom. Tehničar i vozač umiru od smijeha.
- Pa, bila je skoro puna boca kad
ste preuzeli vozilo!?
- Potrošili smo.
- Potrošili? Kako!? Pa, vozili ste
pacijentice s
kontuzijom kuka i demencijom!?
- Da, ali doktor se do bolnice
vozio straga s
pacijenticama. S dvije stare bake.
- Pa, što onda!? Njima definitivno
nije trebao kisik.
- Nije, ali je doktor stavio masku!
- Doktor!?
- Aha! I potrošio je skoro sav
kisik.
- Zar je glumio pilota?
- Ne, ali obje su bake imale
učestale vjetrove.
Evo,
luftamo vozilo već pola sata…
● ●
●
NATJECATELjSKI
DUH
- Doktore, poslali su me s
kirurgije kod vas na
operaciju. Ne pristajem!
- Operaciju!?
- Aha, aha!
- Ma ne, ne na operaciju već na
opservaciju!
- Ne pristajem ni na to. Dajte da
potpišem i idem ravno
doma.
- A ne, neće ići!
- Što sad neće ići?
- Pa to ravno. Vi u ovakvom stanju
doma možete samo
krivocrtno.
- !?
- I nema potpisivanja dok ne
stignu nalazi. Ako imate
više od dva promila morate prvo na psihijatriju.
- Ma, dajte doktore, ja sam vam ko
avion kad popijem.
- Aha, onaj "Malasyia Airlinesa".
Srušite se.
- !!?
- Čekamo nalaz!
- Stigao je nalaz. Imate 4,81
promila alkohola u krvi. I
još ste živi!
- Auuuu, jebote! A jeste me
upisali?
- Upisali!?
- Pa, da. Jeste me upisali u
rekorde?
- A to! Ne, nismo. Niste ni blizu.
Imali smo neke i sa
više od šest promila!
|
|
Uzme
uputnicu i nalaz pa ode skrušeno na psihijatriju. Nakon desetak minuta
zvoni
telefon. Dežurna kolegica s psihijatrije.
Eh, što ti je pravi natjecateljski duh!
● ● ● LOKALNA ANESTEZIJA
Kad te neće - neće te. Neuspio pokušaj korištenja
usluge javnog prijevoza. I to iz medicinskih razloga. Umjesto tramvajem i autobusom vratio
sam se iz Novog Zagreba na Malešnicu pješke. |
Kad mi slijedeći put šibne par
kubika lokalnog anestetika viška ostat ću u čekaonici i plašit ću mu
pacijente!
Pa da ga onda vidim.
● ●
●
BUNDEVA
Zvrr,
zvrr, zvrr…
- Hitna pomoć, izvolite?
Gledam u
zbunjeni pogled sestre. Pruža mi slušalicu.
- Doktore, molim vas, preuzmite
razgovor. Gospodin zove
već treći puta. Mislila sam da se samo netko šali s nama i ubija dosadu.
- Dobar dan, recite mi što vas
muči?
- Joj, znate, već sam to pitao.
Pravio bih kolač.
- Kolač!? Kakve veze mi imamo s
kolačem, gospodine dragi?
Mi smo hitna pomoć.
- Ma, znate, pravio bih kolač od
bundeve.
- Od bundeve!?
- Da, da, od bundeve. A jedna je
polovica potpuno trula
pa me malo strah.
- Čega vas je strah?
- Zanima me smijem li napraviti
kolač od pola bundeve!?
- Oh, pa to je ipak ozbiljna
dvojba!
- Pa, da! Zato vas i zovem. Što
mislite, smijem li?
- Ovisi.
- Ovisi? Kako to mislite? Pa o
čemu sad to ovisi?
- Ovisi o polovici bundeve koju
ćete koristiti.
I onda mi spusti slušalicu, a mislio sam mu predložiti odličan recept za domaći kolač od bundeve.
CRNI
GUJA
Princ: Želim
da izgledam najbolje za one prelepe Francuske ribe.
Crni Guja:
Tip
žena koje su trenutno omiljene u Francuskoj su bezube babuskere koje se
bolesno
cere.
Princ: O,
ignoriši to. Samo "tvrde pazar".
Crni Guja:
Tako
što uklanjaju svoje zube, polude i ostare četrdeset godina?
ى
ى ى
Crni Guja:
Pa,
gospodine, da vam pokažem našu Parisku kolekciju. Boldrik nosi jaknu od
ovčije
bešike, sa odgovarajućim dodacima od kugli govana, frizura od lude Meg
od
Bedlam Kose. Primetićete kako je snažna aroma trulih sardela lukavo
utkana u
komplet.
ى
ى ى
Crni Guja:
Stari
Grci su pisali o užasnom kovčegu u kojem su zatvorena sva zla sveta.
Baš su
bili vidoviti. Sve što su pogrešili je ime. Zvali su ga "Pandorina
kutija", kada su, naravno,
mislili
na "Boldrikove pantalone".
|
ى ى ى Crni Guja: Dobro. Pristavi čajnik,
Bolderse. Boldrik: Šta, zar ne idemo u Francusku? Crni Guja: Naravno da ne, tamo je
neverovatno opasno. Boldrik: Pa, kako ćemo dobiti vašu
opkladu? Crni Guja: Koristeći veliku stvar između
mojih ušiju. Boldrik: O, vaš nos. Crni Guja: Ne, Boldriče, moj mozak.
ى ى ى Crni Guja: A, Gđo Migins! Voleo bih
veliki tanjir svinjskih njuški, žabljih nogu i puževih ušiju, molim,
sve potopljeno u vaš divni sos od Grimiznog Bedrinca. ى ى ى - Pričate li Engleski? |
|
- Šta tačno mislite? Možemo li da
razgovaramo ili ćemo
provesti popodne pitajući jedan drugog vrlo glasno za put do plaže?
ى
ى ى
- Slušajte sada, Fru-Fru, da li
biste želeli da zaradite
malo novca?
- Ne, ne bih. Voleo bih da drugi
ljudi zarade novac i
onda ga daju meni, kao u Francuskoj u dobra stara vremena.
ى
ى ى
Boldrik:
Znate kako kada odsečete glavu kokoški, ona trči u krug po dvorištu?
Crni Guja:
Da…
Boldrik:
Pa, čekamo
dok nam ne odseku glave, onda trčimo u krug po dvorištu, kroz kapiju i
pobegnemo.
ى
ى ى
Boldrik:
Nisam
mogao da spavam kad sam bio mali.
Crni Guja:
Još
uvek si mali, Boldriče.
Boldrik:
Da,
pa, kada sam bio i manji, vidite, živeli smo u toj ukletoj kolibi.
Svake večeri,
moju porodicu je mučila poseta tog odvratnog duha. Bilo je užasno. Prvo
je bio taj bezbožni
smrad, onda bi se to malo,
lepljivo, dlakavo stvorenje materijalizovalo u krevetu između njih
dvoje. Srećom,
ja nikada nisam mogao da ga vidim.
Crni Guja:
Reci
mi, Boldriče, kada si otišao od kuće, da li je ovo odvratno stvorenje
misteriozno nestalo?
Boldrik:
Tog
istog dana.
ى
ى ى
Crni Guja: Ili ću smisliti ideju, ili ćemo sutra sresti našeg tvorca. U mom slučaju - Boga. U tvom slučaju… Bog zna, ali bio bih iznenađen ako je dobio neku nagradu za dizajn.
=●=