=●=
=●=
EN822 - Nedelja, 19.
X 2024.
|
|
|
"Životinjsko carstvo", sličice fudbalera (posebno Meksiko 86), "Štrumpfovi", "Snorkijevci", "Hanna-Barbera", "Veliki Blek", "Zagor", OI u Sarajevu, OI u Los Anđelesu, "Pas moj prijatelj", "Ti ludi rekordi", "Urnebesni rekordi", "Dinastija", Učesnici kviza "Brojke i slova", Skupština Srbije 96… Sve sam te albume nekad imao, ali sam rijetke popunio.
|
A onda se pojavio album koji sam dugo čekao i koji sam
popunio vrlo brzo – "Shamrock bar"! Izašao je povodom trinaest
godina postojanja ovog mjesta. Otvorio sam uzbuđeno taj album i na prvoj strani vidio
četiri mjesta za sličice koja su me podsjetila na nekadašnje albume sa
fudbalerima, dok je to bio sport, a ne prljavi biznis i razonoda čak i za one što nose košulje i preko njih prebačene lagane
veste s "ve" izrezom. Na toj strani bila je slika Novog Sada, zatim
grb grada, logo "Shamrocka" i sličica na kojoj se vidio "Shamrock"
s ulice. |
|
Okrenuo sam stranicu i na idućoj je bio Daniel, zatim njegova poslovna partnerica Daniela, pa onda njih dvoje zajedno na jednoj sličici, zatim njihove slike iz 2011. godine, potom slika djeteline uz naziv na latinskom, engleskom i srpskom, i slike unutrašnjosti "Shamrocka" kroz godine, kao što je u albumima za svjetska prvenstva bio predstavljen svaki stadion na kome se igra. Našlo se i mjesto za majice kroz istoriju kako se njihov dizajn mijenjao svake jeseni.
A onda su slijedili konobari i šankeri. Kako sam sličice kupovao svakodnevno, brzo sam dobio najpopularnijeg "Shamrockovog" konobara – u pitanju je Mario Mitrović, ali i njegov brat Žile, prvi zaposlenik u "Shamrocku". Ispod okvira za sličicu pisalo je koje mu je bilo radno mjesto, u kom periodu je radio, kao što je za fudbalere pisalo na kojoj poziciji igra, kad je rođen i u kom klubu nastupa. Tu sam stranicu lako popunio, čak sam imao nekoliko duplih Marka Rakića koje sam mijenjao za Cveleta i Adamovića, dok sam za Jelenu iz 2013. morao dati čak i duplog i dosta vrijednog dr Sekulića, ali to nije bilo dovoljno pa sam se morao odreći Stanisavljevića, visokog Nemanje i Duleta. Kao što je poznato u svijetu kolekcionarstva, neke sličice se pojavljuju češće od drugih, pa su samim tim vrednije od ostalih. Dobar primjer je kako je divlja svinja bila rjeđa od lastinog repa, a gubar glavonja se dobijao teže od kita grenladskog. Isto tako je među kolekcionarima tandem Južne Koreje koji je dijelio sličicu bio vredniji od Huga Sančeza.
Kad sam okrenuo novi list, vidio sam mjesta za ostale zaposlene. Najprije su išli tonci, svaki je zauzimao po jednu sličicu, dok su na susjednoj strani bili redari, ali po dvojica na jednoj sličici, kao reprezentivci Maroka u albumu Meksiko 86. izuzev dobroćudnog Dakića koji je sam zauzimao dvije sličice. Već prvog dana sam dobio Rašu tonca i zalijepio ga pored mjesta za Ivu tonku, a pored nje je bio Kića. Kiću nikako nisam mogao dobiti, pa sam za njega morao dati sličicu Ivice tonca iz albuma "Deset godina Lazinog teleta". Obe su bile podjednako rijetke i vrijedne.
Poslije
zaposlenih logično je bilo da se nađu najčešći gosti "Shamrocka" u
ovih prvih trinaest godina. Iako zaslužuju posebne sličice, Brko Mladenović i
Mudrinić su dijelili istu sličicu. Brko Mladenović se čak nalazio u više
|
Prevod
sa slovačkog: Aaaa…
Uzeću još jedno. Ionako će mi žena otkinuti glavu. |
kategorija u albumu, u skladu s njegovom reputacijom. Šećerova sam imao u nekoliko primjeraka pa sam ga mijenjao za Ilinčića, Bajića i Marijanu, a za Ljubicu sam morao dati Surlu, Katarinu, Kristinu i organskog Letića. Moglo se pročitati i kad su ti stalni gosti prvi put ušli u "Shamrock". Na idućoj stranici pisalo je "top 16 pijanaca
Shamrocka", po uzoru na knjigu koju je napisao Mile Isakov. Nisu to bili
klasični pijanci nego ljudi koji su u pivu i vinu uživali istinski, a ne samo
gledanjem boje i njuškanjem mirisa. A bilo je i onih kojima se omaklo više
puta tokom godine u tom uživanju. Ispod svake sličice pisalo je šta pojedinac
na njoj voli piti. Iza toga je slijedila stranica sa kviz ekipama i
istaknutim kvizašima. Svaka ekipa imala je kolektivnu fotografiju, a
pojedinci i zasebne. Od kvizaških asova najprije sam dobio Rakitu pa sam ga
pažljivo zalijepio, a pored njega i sličicu na kojoj je bio De Kovačević, kao
i muzički znalac i šahovski majstor Graha i profesor Ćeba. Kako sam budžet za
kladionicu, slatkiše i knjige preusmjerio za sličice, jasno je a sam imao mnogo duplikata. Zato sam sa Sofiju Necin dao
duple voditelje kviza, među kojima su bili prvi voditelj kviza Lee Man i Deda,
kao i ekipa Đaci ponavljači predvođena Veljom Otrovom. |
Iza svih ekipa i pojedinaca bio je i međunarodni sudija iz VAR sobe koji je pazio da se ne potkrade neka greška i da neko ne bude oštećen za pola boda, popularni Cune s Romanije.
Svoj prostor dobile su i sličice s raznih manifestacije i priredbi održanih u "Shamrocku". Tako je bilo sličica sa proslave Svetog Patrika, "Shamrockovih" rođendana, humanitarnih akcija, gostovanja raznih bendova, promocija knjiga i ploča, posebnih žurki kao i sličice najboljih maski s Noći vještica gdje su se isticale Porodica Adams, konobarica Ana u ulozi Marija, a posebno jedna maska iz filma "Vrana".
A onda
su slijedili bendovi koji su u ovih trinaest godina nastupali. Bila je jedna
kolektivna fotografija koja se protezala preko četiri spojene sličice, i na
kojoj su bili svi ljudi koji su svirali u Shamrocku, da se neko ne naljuti i da
ne ispadne da je na probama uzalud prolijevao znoj i habao trzalice i prste.
Najviše sam se obradovao kad sam dobio "Đarmu i metkove". Imali su
jednu zajedničku fotografiju. Igor Gerbeš je još bio na sličici sa fanovima, s
Giletom i Milošem Kingom. Zanimljivo je da je moj komšija iz drugog razreda
gimnazije zalijepio je Igorovu sličicu u liftu naše zgrade, a već idućeg dana
neko mu je docrtao brkove. Sličice koju sam prve dobio nalazile su se baš tu,
|
bile su to grupe "Zgodni mladi odmetnici" i "Poison Hearts". Posebne dvije stranice stranice imali su često
nepravedno zapostavljeni basisti. Jako sam se obradovao kad sam otvorio
paketić sličica i dobio Kostu Mađarevića, a ubrzo sam dobio i Ramona za kojeg
se prilikom mijenjanja davalo i po deset duplih. Čudno, ali u istom paketiću
bio je i najveći basista sjeverozapadne Bačke Rade Balać. Njemu sam se
razveselio kao kad sam 86. dobio Rumenigea. Borojevića sam zalijepio nekako
ukoso, dok sam Marića zalijepio baš kako treba, po svim pravilima i najvišim
evropskim standardima. Iza toga su me očekivale dvije ponajljepše stranice u
cijelom albumu pod nazivom "rokenrol dame". Vedran iz Zone katasrofe mi je
dao sličicu Biljane Šunjke, u zamjenu za Paka kojeg sam mu dao za stranicu
"lokalni velemajstori". Od Gerića sam dobio Dubravku i Antoniju
Kihalić jer sam mu dao Draganu iz "Animal insticta" koja mu je
nedostajala da popuni album, a već tog dana sam |
|
Draganu dobio tako što sam jednom klincu iz susjednog ulaza dao pet "pijanaca" i "Gobline" iz kategorije "poznati u Shamrocku". Onda mi je on dao i Biljanu Sovilj kad je nastupala baš u "Shamrocku".
Sličica koja se nalazila u skoro svakom paketiću bila je samo naizgled ista. Naime, postojale su dvije stranice za Šarabu. I zato se on vrlo često dobijao. Ali nije to bio isti Šaraba. Najprije je bio ruralni Šaraba koji dolazi iz "Sterije" i "Dva galeba" na nagovor svog prijatelja s malog fudbala. Zatim je slijedio Šaraba sa kviza, ali dvije sličice – na jednoj je bio razdragan i druželjubiv kad pobijedi (joooooj, kako to niste znali!), na drugoj tmuran i smrknut kad izgubi (ne mogu ostati, žurim, radim sutra). Onda uobičajeni Šaraba s gelom u kosi, ali Šaraba s oštrom kosom kad dođe direktno s bazena. Pa Šaraba u uobičajenim košuljama kao da ide na svadbu kod Đuke Krklješa, ali i Šaraba dječak, kad dođe u majici s okruglim izrezom, ali i sportski Šaraba kad u trenerci svrati tokom šetnje. Lako se dobijao Šaraba s frendicama s Fejsa, ali i Šaraba kako stoji za šankom i blokira saobraćaj. Zatim Šaraba na bini, kao Disko Stu, tj. Disko Šare, pa Šaraba koji s lakoćom upoznaje nove cure, Šaraba klaber i Šaraba znalac, Šaraba sa Ronom Đeremijem, Šaraba kao voditelj kviza o sportu… I konačno Šaraba i njegov prijatelj koji ga je doveo u "Shamrock", kako jedu sladoled, ali odbacuju vrh korneta.
I konačno, na kraju albuma, bile su čak četiri stranice sa najljepšim curama koje su se pojavile u "Shamrocku" više od pet puta. Bila je to prava poslastica, kao stranica Brazila u toliko puta spomenutom Meksiku, ili stranica Jugoslavije u albumu "Euro 84".
Bilo je
tu i onih koje su tamo ušle već 2011. kad i gost s najdužim stažom u "Shamrocku",
bilo je i onih koje su se pojavljivale samo kad je pun Mjesec, po jednom u
svakom godišnjem dobu, ili samo tokom jeseni, one decembarske, one ljetne,
mlade, zrelije, studentice, profesorice, ljubiteljice književnosti, one
privlačne kao sočne
|
|
breskve, Novosađanke i one iz drugih mjesta, one sa
frčkastom kosom i one sa ravnom, plavooke i zelenooke, ali i one iz kategorije
"ostale", crvenokose, žute i sive, sve one što su svojom pojavom,
vanjskom ili unutrašnjom ljepotom, oplemenjivale "Shamrock". E, tu je stranicu,
ispostavilo se, bilo najteže popuniti. Čak su i meni zadnje dvije sličice
falile baš tu. I onda sam, kad sam vidio da sam došao do kraja, uradio
ono što sam 1994. uradio kad sam popunjavao svoj treći album
"Životinjsko carstvo". Tada sam jednom malom Bori, imao je oko osam
i po godina, dao sve duplikate koje sam imao, a bilo ih preko stotinu, za pet
sličica koje su meni nedostajala. I tako sam za tu pretposljednju sličicu dao
sve duplikate. Ipak, album nisam popunio. Kako
to, pitao me jedan prijatelj sa stranice "Redovni gosti". Pa tako,
tu jednu sličicu niko još nije dobio. To je najvrednija sličica u albumu, i
to ne samo u ovom pa neki tvrde da je nisu ni odštampali kako bi postala još
dragocjenija nego što jest. (Ovo je završetak kao bi ovaj
tekst dobio romantični štih, koji su mi pripisali neki koji su pročitali poneki moj tekst, pa da se držim toga). |
I konačno, na zadnoj stranici, umjesto kapucinera ili stranice sa sudijama (Euro 88), bila je jedna jedina pozicija. Ona je bila predviđena da svako ko nije u albumu napravi sam svoju sličicu i tu je zalijepi. Tako je svako mogao postati dio "Shamrocka".
Siniša Radanović
(redakcija se zahvaljuje Siniši na ovom simpatičnom tekstu)
|
|
Transliteracija: Potvrda
za ženu i policiju Vučić
Siniša iz Jagodine je pio dunju rakiju iz zdravstvenih razloga. Restoran "Čarapanska meana" Kruševac
|
- Dedo, dobija sam grip.
- Ako, sinko! Sas zdravlje da ga voziš! Mada nesi moraja b'š džip da uzimaš. Mlad si još za toj…
- Ma, kak'v be džip! Bolan sam…
- Pa, dobro. Mora da ima volan. Neće ga teraš sas sukaljku!*
- Lele… Rabotiv li ti baterije u t'j aparat?
- Uuuu, turili ste i laminat! Ako, sinko, ako…
- Ma, ti be nesi kršten, dedo…
- Prsten? Će se ženiš li? Kako se vika devojče?
- Tugo… Kude te ostavi Gordana samog takvog…
- Gordana se vika? Begaj od to ime! Ja se zajeba je'nput!
- Aj' vidimo se, dedo. Će si idem…
- Dobro, sinko, nego što ti je sas glas? Ne l' si grip neki navataja?
(prim. ured.: sukaljka = duža motka koja se koristi umesto oklagije)
=●=
