EN558 - nedelja, 11. I 2015./7534.
U ovom broju donosimo: Podrška časopisu (uz komentar urednika) 3. Vaša kuća Različito viđenje jedne te iste kuće 4. Incident u novogodišnjoj noći Reportaža sa lica mesta
Foto-feljton: dvojnici poznatih ličnosti 5. Testimonials Zašto treba razmisliti pre nego što progovoriš Razmišljanja o GMO 7. Anegdote |
|
|
|
Vaš
urednik |
|
|
|
Redakcija se zahvaljuje Mariji što nam je ustupila ovu sliku
Here are six reasons why you should
think before you speak.
The last one is great! Have you ever spoken and wished that you could
immediately take the words back... Here are the Testimonials of a few
people
who did....
First testimony:
I walked into a hair salon with my husband and three
kids in tow and asked loudly: "How much do you charge for a shampoo and
a blow job?" I turned around and walked back out and never went back My
husband didn't say a word...he knew better. Second testimony:
I was at the golf store comparing different kinds of
golf balls. I was unhappy with the women's type I had been using. After
browsing for several minutes, I was approached by one of the
good-looking gentlemen who works at the store. He asked if he could
help me. Without thinking, I looked at him and said: "I think I like
playing with men's balls" Third testimony: My sister and I were at the mall and passed by a store that sold a variety of |
candy and nuts. As we were looking at
the display case, the boy behind the counter asked if we needed any
help. I replied: "No, I'm just looking at your nuts." My sister started
to laugh hysterically. The boy grinned, and I turned beet-red and
walked away. To this day, my sister has never let me forget.
Fourth testimony:
While in
line at the bank one afternoon, my toddler decided to release some
pent-up
energy and ran amok. I was finally able to grab hold of her after
receiving
looks of disgust and annoyance from other patrons. I told her that if
she did
not start behaving "right now" she would be punished. To my horror,
she looked me in the eye and said in a voice just as threatening: "If
you
don't let me go right now, I will tell Grandma that I saw you kissing
Daddy's
pee-pee last night!" The silence was deafening after this enlightening
exchange. Even the tellers stopped what they were doing. I mustered up
the last
of my dignity and walked out of the bank with my daughter in tow. The
last
thing I heard when the door closed behind me, were screams of laughter.
Fifth testimony:
Have you
ever asked your child a question too many times? My three-year-old son
had a
lot of problems with potty training and I was on him constantly. One
day we
stopped at Taco Bell for a quick lunch, in between errands It was very
busy,
with a full dining room. While enjoying my taco, I smelled something
funny, so
of course I checked my seven-month-old daughter, she was clean. The
realized
that Danny had not asked to go potty in a while. I asked him if he
needed to
go, and he said "No" .. I kept thinking: "Oh Lord, that child
has had an accident, and I
don't have any clothes with me." Then I said: - Danny, are you SURE you didn't have
an accident? - No. - he replied.
I just KNEW that he must have had an accident,
because the smell was getting worse. - Soooooo… - I asked one more time –
Danny, did you have an accident?
This time he jumped up, yanked down his pants, bent
over, spread his cheeks and yelled: "SEE MOM, IT'S JUST
FARTS!!"
While 30 people nearly choked to death on their
tacos laughing, he calmly pulled up his pants and sat down. An old
couple made me feel better, thanking me for the best laugh they'd ever
had! Last but not least testimony:
This had
most of the province of BC |
laughing for 2 days and a very embarrassed
female
news anchor who will, in the future, likely think before she speaks.
What
happens when you predict snow but don't get any! We had a female news
anchor
that, the day after it was supposed to have snowed and didn't, turned
to the
weatherman and asked: "So Bobby, where's that 8 inches you
promised me last
night?"
Not only did HE have to leave the set, but half the crew did too they were laughing so hard!
Ne
brine nas što jedemo paradajze ukrštene genom ždralove ujne i
stricem antarktičkog zeca. Ostaviš paradajz u frižideru, nakon mjesec
dana iz paradajza se izlegli pilići... Bijeli na ćaću,
dugačkog vrata na mater.
Spavamo
na "Jogijima" starima 40 godina, pa nam kičma umjesto slova
"S" izgleda ko slovo "X", preklopila se ko lovačka
puška, ne znaš više što su ti noge, a što kičma. Uklješti
nas u kičmi pa se lovimo za potkoljenicu. Išijas je prije sijevao
kroz nogu, sad nam udara u lakat, a izbija na uši.
|
Jedemo kupovni špek uvezen iz Italije gdje je isti
osušen za 12 sati. Prije bi ga 3 mjeseca sušili, sad mu spizdere
injekciju, plećka suva ko drška od sjekire. Pršut je "drniški" ili
"njeguški" ko što sam ja nećak od ruskog cara.
Ja mislim da nema većih go*ana od onih kornfleksa.
Zna li im se porijeklo i od čega su napravljeni oni mali, mali, mali
sitni suvi komadi koje zaljevamo mljekom koje je isto došlo iz p*čke
materne, a ne iz krave? Bolje pojest ono iz usisavača, neg to! Bar znam
da je došlo sa mog poda! [izvor: bloger Krule (?)] |
Francuskom književniku Tristanu
Bernaru bio je u nekom
društvu predstavljen mlad, samozadovoljan spisatelj koji mu je
nadugačko i naširoko pričao o svojim delima da bi na kraju
kazao:
-
I znate li,
maestro, da su nekoliko primeraka mog najnovijeg romana kupile sve
zatvorske
biblioteke?
-
Tako? –
odgovori mu Bernar. – Nisam znao da je u franuckim robijašnicama
pooštren režim izdržavanja kazne!
-●
● ●-
Georg
Fridrih Hendl (1685-1759) nikad ne bi doživeo zrelost i postao veliki
kompozitor da nije bilo
jednog velikog dugmeta.
Hendl je bio tek na početku
svoje karijere kada se posvađao s kompozitorom Matesonom koji ga je
izazvao na dvoboj. Zaslepljen mržnjom Mateson je, još pre nego
što je bio dat znak za početak dvoboja, nasrnuo mačem na Hendla.
Srećom, vrh njegovog mača pogodio je jedno veliko dugme na Hendlovom
kaputu i dalje nije prodro.
-●
● ●-
Jednom su zapitali Vinstona
Čerčila zašto
slika samo pejzaže:
-
Zbog toga
što se nikad nijedno drvo nije požalilo da ga nisam verno naslikao –
odgovorio je Čerčil.
-●
● ●-
Poznati američki kompozitor Džordž
Geršvin imao je
jednu veliku manu: bio je neobično tašt. Posle premijere jednog
njegovog mjuzikla, oduševljeni producent pojurio je ka Geršvinu da mu
čestita:
-
Upravo
veličanstevno, Džordže! Božanstveno!
-
To je sve
što imaš da kažeš?! Samo božanstveno? – odgovorio je
Geršvin besno.
-●
● ●-
Američki slikar Džejms Vistler
(1834-1903)
večito je kuburio s parama. Posle nekoliko meseci uzaludnog jurenja za
njim jedan od mnogobrojnih poverilaca slučajno je na ulici naleteo na
slikara i ljutito ga upitao:
-
Gospodine, smem
li da vas pitam kada ćete mi vratit dug?
-
Naravno da
možete! – odgovori umetnik – Čovek nikada ne sme da izgubi
radoznalost.
-●
● ●-
Svaka čast Džonu Fordu,
bio je veliki režiser, ali i veliki prgavac, što su njegovi saradnici
vrlo dobro znali i zato se trudili da ga se klone u toku snimanja.
Pošto se sâm nije usuđivao, producent jednog filma
poslao je kurira da nezgodnom umetniku prenese poruku. Mladić je na
prstima prišao Fordu koji je bio sav obuzet čitanjem scenarija. Posle
nekoliko minuta režiser je na kraju ipak upitno pogledao uljeza koji se
usudio da ga uznemiri. - Producent vas moli da malo požurite sa
snimanjem. Već kasnimo tri dana – uspeo je da promuca jadni kurir. Ford je žustro istrgao tri stranice iz scenarija i predao ih zabezeknutom mladiću: - Sada se lepo vratite i kažite tom gospodinu da više ne kasnimo. [PZ ?] |
|
-●
● ●-
U svojoj autobiografskoj knjizi
"U sećanjima još zelenim" Isak Asimov,
jedan od najčuvenijih pisaca naučne fantastike,
navodi jednu anegdotu čiji je junak bio on sâm:
Kad sam dobio račun koji je bio
znatno veći od bilo čijeg iz mog susedstva, kao oparen sam pojurio da
se požalim. Čoveku na šalteru uporno sam objašnjavao da je
iznos neprimeren troškovima jer moja supruga i ja nikako nismo mogli da
potrošimo toliko gasa s obzirom da živimo sami, a preko dana smo na
poslu. Zahtevao sam objašnjenje. Čovek koji me je sve vreme gledao ne
progovorivši ni reči na kraju me je upitao da li zaista želim da
mi kaže o čemu je reč. To me je još više razbesnelo,
pa sam mu sasuo nekoliko uvreda u lice.
-
Gospodine
Asimov, ne mogu da verujem da me to ozbiljno pitate – službeniku se
smešio brk. – Objašnjenje je vrlo jednostavno: ovo nije račun za
gas već za struju!
=●=